Read Microsoft Word - ugovor o arbitrazi.doc text version

Pravni fakultet u Zagrebu Katedra za graansko procesno pravo

Danijela Premuzi

UGOVOR O ARBITRAZI

voditelj: prof.dr.sc.Alan Uzelac

Zagreb, svibanj 2005

SADRZAJ

I. UVODNE NAPOMENE ........................................1 1.1. Pojam ugovora o arbitrazi ............................1 1.2. Derogiranje nadleznosti drzavnih sudova i ugovaranje arbitraze ............... ............................3 1.3. Oblik ugovora o arbitrazi.............................4 1.4. Pravo mjerodavno za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi ..........................................7 II. UGOVORNE STRANKE I PUNOMOENICI ZA SKLAPANJE UGOVORA ........................................................9 2.1. Sposobnost stranaka ..................................9 2.2. Punomo za sklapanje ugovora o arbitrazi ............10 III. OSOBA(E)KOJE OBAVLJAJU DUZNOST ARBITRA ................10 3.1. Broj arbitara .......................................10 3.2. Imenovanje arbitara .................................11 3.3. Prava i obveze arbitara .............................12 3.4. Izuzee arbitara ....................................13 IV. SUDSKA INTERVENCIJA I ZAVRSETAK POSTUPKA ..............14 4.1. Pravila arbitraznog postupka ........................14 4.2. Ugovor o arbitrazi i tuzba sudu o biti spora u istoj stvari ..............................................15 4.3. Prestanak ugovora o arbitrazi .......................15 V. ZAKLJUCAK .............................................16 POPIS LITERATURE .........................................18

1

I. UVODNE NAPOMENE

1.1. POJAM UGOVORA O ARBITRAZI Ugovor o arbitrazi je ,,ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitrazi sve ili odreene sporove koji su meu njima nastali iz odreenog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog". Zakonodavac prvi puta jasno pravno odreuje vrste ugovora o arbitrazi i predvia da se ugovor o arbitrazi moze sklopiti u obliku: a) ARBITRAZNE KLAUZULE u nekom ugovoru ili b) u obliku POSEBNOG UGOVORA.Prema tome arbitraznom klauzulom koja je sadrzana u nekom (glavnom) ugovoru moze se predvidjeti rjesavanje buduih sporova, dok se posebnim arbitraznim ugovorom arbitrazi podvrgava spor koji ve postoji izmeu stranaka. Za razliku od drzavnih sudova koji svoju ovlast za odlucivanje crpe iz akata drzavne vlasti ciji su dio, arbitrazni sudovi svoju ovlast za obavljanje pravosudne funkcije temelje na suglasnoj volji stranaka izrazenoj u ugovoru o arbitrazi. On je prema tome pravna osnova arbitraze. S obzirom na osobe koje su ga sklopile, ugovor o arbitrazi djeluje na dva nacina. S jedne strane to su ugovorne stranke tog ugovora, a s druge strane one su i parnicne stranke, odnosno protivnici u arbitraznom postupku. On djeluje samo izmeu tih osoba i obvezuje samo svoje stranke kako u matrerijalnopravnom tako i procesno pravnom smislu. Ugovor o arbitrazi mora za predmet imati odreeni pravni odnos koji mora postojati u vrijeme sklapanja ugovora o arbitrazi. Pravni odnos je odreen, ako on u trenutku sklapanja ugovora o arbitrazi moze uputiti na odreenu ili odredivu podlogu, npr. odreeni ugovor ili odreeni dogaaj koji e za posljedicu imati pravni odnos. Iz jednog pravnog odnosa moze nastati mnogo razlicitih sporova, npr. u vezi s nastankom ugovora, njegovim izvrsenjem i prestankom, u vezi s planjem, pojedinim isporukama prema ugooru i sl. S obzirom na vremenski trenutak u kojem je spor podvrgnut arbitrazi, moze se raditi o sporu koji ve postoji u trenutku sklapanja ugovora o arbitrazi.- ,,sporovi koji su meu njima/ve/nastali". Kod tih sporova strankama je jasno da izmeu njih postoje razlicita pravna stajalista u pogledu

2 odreenog pravnog odnosa, da je izmeu njih nastao sukob i nije potrebno posebno opisivanje spora. Mogue je pred arbitrazu podvrgnuti spor, koji u trenutku skalapanja ugovora o arbitrazi moze tek hipotetski nastati a stranke, opreza radi, predviaju njegovo rjesavanje putem arbitraze ­ ,,sporovi koji bi mogli nastati". Zakonodavac odreuje da ugovorom o arbitrazi stranke ,,podvrgavaju arbitrazi" na ,,suenje". Ovim se istice jasno stav da arbitrazni sud obavalja pravosudnu funkciju, odnosno da ,,postupak pred arbitrazom predstavlja suenje". Arbitrazni sud pravorijekom konacno odlucuje o pravnom sporu koji postoji izmeu stranaka. Pravorijek ima prema strankama snagu pravomone sudske presude. Stranke ne mogu pridrzati pravo da se nakon donosenja pravorijeka obrate drzavnom sudu u opsegu veem od onog koji je dopusten u slucaju tuzbe za ponistaj pravorijeka. Nuzan sadrzaj ugovora o arbitrazi jest sporazum o podvrgavanju arbitrazi spora iz odreenog odnosa. Iz tog sporazuma mora jasno slijediti da se na taj nacin iskljucuje put pravne zastite pred drzavnim sudom, odnosno da o sporu treba konacno, i za stranke obvezujue odluciti arbitrazni sud. Kao dodatni sadrzaj ugovora o arbitrazi stranke se mogu, pri sklapanju arbitraznog ugovora ili naknadno, ,,ako to nije u protivnosti s odredbama ovog zakona, sporazumjeti o pravilima postupka kojih e se arbitrazni sud pridrzavati ili tako da ih same odrede ili upuivanjem na odreena pravila, zakon ili drugi prikladan nacin. Stranke mogu same odrediti pravila arbitraznog postupka. U tom slucaju pozeljni sadrzaj ugovora o arbitrazi obuhvaao bi: broj arbitara, postupak imenovanja i izuzea arbitara, mjesto arbitraze, pocetak arbitraznog postupka, vjestacenje, mjerodavno pravo za bit spora, nacin donosenja odluke, vrste pravorijeka, obrazlozenje pravorijeka, dostavljanje pravorijeka, ovlast arbitraznog suda da odluci o troskovima, ovlast arbitraznog suda da donosi privremene mjere. Najvazniji procesnopravni ucinak ugovora o arbitrazi je sto on predstavlja procesnopravni prigovor u slucaju kad je pred drzavnim sudom podnesnea tuzba u istom sporu i meu istim strankama. U tom slucaju drzavni sud e se na prigovor tuzenika ,,oglasiti nenadleznim, ukinut e provedene radnje u postupku i odbaciti tuzbu osim ako nae da ugovor o arbitrazi nije valjan, da je prestao vaziti ili da se ne

3 moze ispuniti". Materijalnopravni ucinak ugovora o arbitrazi ocituje se u obostranoj obvezi stranaka da poduzmu sve kako bi se omoguilo odvijanje arbitraznog postupka do donosenja pravorijeka, odnosno da se suzdrze od svega onoga sto bi bilo u suprotnosti s tim ciljem.

1.2. DEROGIRANJE NADLEZNOSTI DRZAVNIH SUDOVA I UGOVARANJE ARBITRAZE Ugovorom o iznosenju spora pred arbitrazni derogiraju nadleznost drzavnih sudova. sud stranke

Arbitrazno sudovanje razvilo se kao izraz nezadovoljstva zbog sporog, skupog, krutog i nesigurnog drzavnog sudovanja. Na meunarodnom planu afirmira se kao izraz nepovjerenja prema pravosudnim tijelima i zakonodavstvu drzave protivnika. Sporazum o arbitrazi je kompromisna tocka do koje su partneri spremni doi jedan drugome u susret, odricui se domaeg pravosua i osjeaja sigurnosti koji im ulijeva svojim procesnim pravilima i pravilima na temelju kojih odlucuje o osnovanosti istaknutih zahtjeva. Za arbitrazni postupak tvrdi se da osigurava tajnost (sine strepitu forensi), prihvatljiv ambijent i pomirljiv ton raspravljanja, jednostavnost procesnih forma, brzinu i jeftinou. Arbitrazno sudovanje je izraz drustvene solidarnosti, zajednickih koncepcija o pravu i pravicnosti, uzajamne lojalnosti i u danima spora i razjedinjenosti, spremnosti da se prihvate rjesenja koja nuzno ne moraju maksimalno ostvariti njihove zahtjeve. Pred arbitre se izlazi u nadi da se sve nee izgubiti, ali i spremni na to da se sve nee ni dobiti. (Ciceron). Kad su sigurne u svoja prava, stranke radije idu pred suca nego pred arbitra. (Seneka). Arbitrazno sudovanje ima i negativnih osobina zbog kojih dolazi pri pronalazenju prikladnih arbitara i konstituiranju arbitraznog suda, ponekad zbog opasnosti sporog postupanja, nedovoljnog poznavanja mjerodavnog prava, nedostatka moralne cvrstine, nezavisnosti i nepristranosti arbitara, mogunosti da troskovi neprimjereno rastu zbog honorara koje arbitri traze za svoj rad, zbog opasnosti da suenje po pravicnosti ne preraste u arbitrnost, opasnosti koju sa sobom nosi

4 anticipirano odricanje od prava na zalbu protiv pravorijeka, zbog toga sto sve prednosti arbitraze mogu biti dovedene u pitanje ako nezadovoljna stranka pokrene spor pred drzavnim sudom radi pobijanja arbitrazne odluke. 1.3. OBLIK UGOVORA O ARBITRAZI Tri su karakteristike zakonskih rjesenja koja se odnose na oblik ugovora o arbitrazi. Prvo, ope je pravilo da se zahtijeva pisani oblik ugovora o arbitrazi, pa ovaj ugovor nije mogue sklopiti samo usmenim sporazumom. Drugo, zakon donosi niz rjesenja, od kojih su neka novost za hrvatsko zakonodavstvo kojima se omeksava zahtjev za pisanim oblikom ugovora o arbitrazi, time sto je dovoljan bilo kakav dokaz o pisanom obliku ugovora o arbitrazi. Unesena je odredba kojom se zastiuju potrosaci pri sklapanju potrosackih ugovora koji predviaju rjesavanje sporova pred arbittrazom. Pisanim oblikom ugovora o arbitrazi olaksava se njegovo dokazivanje, pa je u tome njegova dokazna uloga. Nadalje, u javnom je interesu da slucajevi u kojima se pravosudna funkcija ostvaruje putem arbitraze budu sto jasnije razgraniceni od onih u kojima tu ulogu ostvaruju drzavni sudovi, pa se time doprinosi sigurnosti. Ako ugovor o arbitrazi ne ispunjava zahtjeve u pogledu oblika, ugovor o arbitrazi nema pravni ucinak. Cinjenica da je glavni ugovor u pogledu oblika valjan, nema utjecaja na formalnu valjanost ugovora o arbitrazi, budui da su oni samostalni u odnosu jedan prema drugome i svaki zivi svoju pravnu sudbinu. Zakonodavac kao osnovno pravilo o obliku ugovora o arbitrazi istice da je ,,ugovor o arbirazi valjan ako je sklopljen u pisanom obliku". To e biti ,,ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale".Zahtijevaju se, dakle, pisani oblik, isprava i, sto je najvaznije, potpisi. Ako se radi o arbitraznoj klauzuli koja je unesena u glavni ugovor dovoljno je da je potpisan samo glavni ugovor. Ne zahtijeva se potpis i na glavnom ugovoru i uz arbitraznu klauzulu. Ugovor o arbitrazi sklopljen je u pisanom obliku ,,ako je sklopljen razmjenom pisama, teleksa, telefaksa, brzojava ili drugih sredstava telekomuniciranja. Lista sredstava razmjene namjerno nije taksativna, ve su navedena primjerice. Time se omoguuje da se primjene i najsuvremenija sredstva komunikacije ­ npr. elektronska posta, ili nacini

5

obavjestavanja koji e se tek u budunosti razviti. U tom smislu pojam ,,pismeno", koji se u ovom dijelu naseg rada koristi, obuhvaa kako pismena u materijalnom smislu(pismo, teleks, telefaks, brzojav) ali i ona koja su ,,nematerijalna" (elektronska posta). Zakonodavac razlikuje dva nacina kad se smatra da je ugovor o arbitrazi sklopljen u pisanom obliku, a kod kojih je sklapanje ugovora o arbitrazi ovisno o postojanju obicaja u prometu: 1. Pisana ponuda za sklapanje ugovora o arbitrazi ­ smatra se da je ugovor o arbitrazi sklopljen u pisanom obliku ,, ako je jedna od strana uputila drugoj strani ili ako je neka trea osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za sklapanje ugovora o arbitrazi a protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor, sto se prema obicajima u prometu moze smatrati prihvatom ponude". 2. Pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora o arbitrazi ­ ,, ako nakon usmeno sklopljenog ugovora o arbitrazi jedna od ugovornih strana uputi pisanu obavijest u kojoj se poziva na prehodno sklopljen usmeni ugovor a druga strana pravodobno ne prigovori sadrzaju primljene obavijesti, sto se prema obicajima u prometu moze smatrati suglasnosu sa sadrzajem primljene obavijesti". Sporazumom mora biti obuhvaen nuzni sadrzaj ugovora o arbitrazi ­ suglasnost da se spor iz odreenog pravnog odnosa podvrgne arbitrazi. Suglasnost volja stranaka o tome mora biti jasna i nedvosmislena. Ako je usmeni sporazum postignut, potrebna je pismena potvrda, obavijest jedne stranke o tome drugoj. Svejedno je koja od stranaka upuuje obavijest. Do valjanosti u pogledu oblika moze dovesti samo ona obavijest koja se svojim sadrzajem u cijelosti poklapa s ranije postignutom suglasnosu. Potpis ugovora o arbitrazi u ovoj obavijesti nije potreban.

6 Zakonodavac razlikuje tri slucaja kada se zbog pozivanja smatra da je ugovor o arbitrazi sklopljen u pisanom obliku. Sva tri rjesenja predstavljaju novost u hrvatskom zakonodavstvu. Dopusta se a) pozivanje u pisanoj obavijesti na ranije usmeno sklopljeni ugovor o arbitrazi; b) pozivanje u glavnom ugovoru na ispravu koja sadrzi arbitraznu klauzulu;c) pozivanje u teretnici na arbitraznu klauzulu sadrzanu u brodarskom ugovoru. Ako je pravni odnos iz kojeg je nastao ili bi mogao nastati spor potrosacki ugovor, zakon propisujuje pisani oblik i samostalnost ugovora o arbitrazi. Za potrosacke ugovre, dakle, ne vrijede zakonska pravila o omeksanom obliku ugovora o arbitrazi, ve vrijedi osnovno pravilo ­ ugovor mora biti u pisanom obliku, napisan u posebnoj ispravi koju su potpisale obje stranke. Takvim strogim zahtijevom zele se zastititi potrosaci kao grupa osoba koja je pravno i poslovno neiskusna od moguih iznenaenja ili prijevara. Cilj odredbe jest jasno upozoriti potrosace na pravne posljedice sklapanja ugovora o arbitrazi ­ odricanje od jurisdikcije drzavnih sudova. Stranke, fizicke osobe, ponekad ne moraju biti svjesne da se sklapanjem ugovora o arbitrzi odricu nekih pogodnosti koje rjesavnje sporova pred drzavnim sudovima pruza, a koje u arbitraznom postupku ne postoje (npr. pravo na prethodno osloboenje od plaanja parnicnih troskova. Teret dokaza da se radi o potrosackom ugovoru je na stranci koja se na postojanje potrosackog ugovora poziva. Za sklapanje ugovora o arbitrazi relevantan je trenutak sklapanja potrosackog ugovora i spor u tome trenutku ne treba postojati, budui da spor moze biti ve postojei, ali i tek mogui. Zahtjev da ugovor o arbitrazi mora biti napisan u posebnoj ispravi upuuje na njegovu samostalnost, odnosno na zakljucak da treba biti sklopljenu u obliku samostalnog arbitraznog ugovora a ne u obliku arbitrazne kauzule. U toj ispravi, osim nuznog sadrzaja ugovora o arbitrazi mogu biti napisana samo ona dodatna utanacenja koja se odnose na arbitrazni postupak. Bilo kakva utanacenja koja bi se ticala materijalnopravnog preoblikovanja glavnog ugovora, potrosackog ugovora, nisu dopustena. Dopustena utanacenja u pogledu arbitraznog postupka mogu se odnositi na broj arbitara, postupak imenovanja i izuzea arbitara, mjesto arbitraze, pocetak arbitraznog postupka, jezik, smjernice za tijek arbitraznog postupka, vjestacenje, nacin donosenja odluke, vrste pravorijeka,obrazlozenje pravorijeka, dostavljanje pravorijeka, ovlast arbitraznog suda da odluci o troskovima, ovlast arbitraznog suda da donosi privremene mjere. Smatra se da je ugovor o arbitrazi valjan i ako tuzitelj podnese tuzbu arbiraznom sudu, a tuzenik ne prigovori nadleznosti arbitraznog suda najkasnije u odgovoru na tuzbu u kome se upustio u raspravljanje o biti spora". Odredba se

7 odnosi na slucaj kad prije pocetka arbitraznog postupka ugovor o arbitrazi nije postojao ili ako je postojao nije bio valjano sklopljen u pogledu oblika. Suglasnost o podvrgavanju spora iz odreenog pravnog odnosa arbitrazi, koja se izrazava sklapanjem ugovora o arbitrazi, ovdje stranke izrazavaju putem procesnih radnji koje poduzimaju. Tuzitelj to presutno cini inicirajui arbitrazni postupak podnosenjem tuzbe. Tuzenik se upusta u raspravljanje kad se u odgovoru na tuzbu ocituje o navodima tuzbe o biti spora. 1.4.PRAVO MJERODAVNO ZA MATERIJALNOPRAVNU VALJANOST UGOVORA O ARBITRAZI Pravo mjerodavno za ugovor o arbitrazi u sirem smislu obuhvaa pravo mjerodavno za subjektivnu arbitrabilnost, pravo mjerodavno za objektivnu arbitrabilnost i pravo mjerodavno za materijalnopranu valjanost ugovora o arbitrazi. Pravo mjerodavno za subjektivnu arbitrabilnost, dakle za sposobnost stranaka da sklope ugovor o arbitrazi i da budu stranke pred arbitraznim sudom, je pravo koje je mjerodavno za tu osobu. Za objektivnu arbitrabilnost, dakle za odgovor na pitanje koji se sve sadrzaji mogu podnijeti na rjesavanje pred arbitraznim sudom, mjerodavno je hrvatsko pravo. Pravo mjerodavno za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi je prvenstveno ,,pravo kojeg su stranke izabrale". Ako stranke nisu izabarale mjerodavno pravo, ,,mjerodavno e bit pravo koje je mjerodavno za bit spora ili pravo Republike Hrvatske". Prema Newyorskoj konvenciji o priznanju i izvrsenju inozemnih arbitraznih odluka kao pravo mjerodavno za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi odreeno je ,,pravo kojem su ga ga stranke podvrgnule, ili ako nema ozanke u tome pogledu, pravo zemlje u kojoj je donesena odluka". Paleta pravnih poredaka koji mogu biti mjerodavni kad se pitanje materijalnopravne valjanosti ugovora o arbitrazi postavlja u vezi s prizanjem i ovrhom stranog pravorijeka razlikuje se po odredbama Newyorske konvencije i Zakona o arbitrazi. Ukoliko je u konkretnom slucaju za podnositelja zathjeva za priznanje i ovrhu koji se podnosi po odredbama

Newyorske konvencije domae zakonodavstvo povoljnije, tj. Omoguuje da se utvrdi materijalnpravna valjanost ugovora o arbitrazi, to se podnositelj zahtjeva moze pozvati na primjenu povoljnije odredbe nacionalnog prava koja je na snazi u

8 pravnom poretku zemlje gdje stranog pravorijeka provodi. se postupak priznaja i ovrhe

Zakon predvia primarno mjerodavnost prava koje su stranke izabrale, a podredno ­ alternativno ­ pravo koje je mjerodavno za bit spora ili hrvatsko pravo kao pravo koje mjerodavno za arbitrazu. Upuivanje na svako od ovih prava treba razumjeti kao izravno upuivanje samo na materijalna pravila mjerodavnog prava, a ne kao upuivanje na cjelokupni pravni poredak. Kod ugovora o arbitrazi sklopljenih u sporu bez meunarodnog obiljezja, izabrano pravo moze djelovati samo u granicama prisilnih propisa hrv. prava. To znaci da e se pravila prava koje su stranke izabrale koja ureuju pitanja koja su pod materijalopravnom valjanosu obuhvaena primjenjivati u mjeri u kojoj nisu suprotna niti jednom prisilnom propisu hrvatskog prava. Kad se radi o ugovoru o arbitrazi u sporu s meunarodnim obiljezjem izbor mjerodavnog prava za materijalnopravnu valjanost ugovora treba razumjeti u skladu sa shvaanjem o kolizijskpravnoj prirodi autnomije stranaka. Time se omoguuje strankama da svoj ugovor podvrgnu pod pravila prava koje su same izabrale. To ima za posljedicu da njihov ugovor treba biti u skladu s prisilnim propisima prava koje su stranke izabrale. Izbor mjerodavnog prava za ugovor o arbitrazi moze biti izricit ili presutan. U nama dostupnoj arbitraznoj i sudskoj praksi nismo naisli niti na jedan slucaj u kojem bi arbitrazni sud ili drzavni sud utvrdio da postoji izriciti izbor prava mjerodavnog za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi. U pravilu, dakle, mjerodavno pravo nije izabrano. Ono sto je cesto jest da ne postoji izbor mjerodanog prava za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi, ali je u ugovoru izricito navedeno mjesto arbitraze. Prema tome, smatra se da je pravo mjesta arbitraze mjerodavno pravo. Ukoliko je u ugovoru o arbitrazi navedeno mjesto u Hrvatskoj kao mjesto arbitraze, trebalo bi smatrati da su stranke time presutno izabrale hrvatsko pravo kao pravo mjerodavno za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitrazi.

Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, podredno se upuuje ili na mjerodavnost prava koje je mjerodavno za bit spora ili na pravo Republike Hrvatske.

9 Zakonodavac prihvaa prvenstvo nacela autonomije stranka pa e ,,arbitrazni sud odluciti po pravnim pravilima koje su stranke izabrale kao mjerodavna za bit spora".

II. UGOVORNE UGOVORA

STRANKE

I

PUNOMOENICI

ZA

SKLAPANJE

2.1.SPOSOBNOST STRANAKA Zakonodavac pitanje sposobnosti fizickih, pravnih i drugih osoba da sklope ugovor o arbitrazi i da budu stranke u sporu pred arbitraznim sudom povjerava na ocjenu pravu koje je za njih mjerodavno. Prema tome za pitanja poslovne i stranacke sposobnosti mjerodavan je njihov osobni statut (lex personalis). Zakonodavac odreuje da je za ,,stranacku i parnicnu sposobnost fizicke osobe mjerodavno pravo drzave ciji je ona drzavljanin". Meutim, ,,ako strani drzavljanin nije parnicno sposoban prema pravu drzave ciji je drzavljanin a parnicno je sposoban prema pravu Republike Hrvatske, moze sam poduzimati radnje u postupku". U hrvatskom meunarodnom privatnom pravu ,,drzavna pripadnost pravne osobe odreuje se po pravu drzave po kojem je ona osnovana. Ipak, ,,ako pravna osoba ima stvarno sjediste u drugoj drzavi, a ne u onoj u kojoj je osnovana i po pravu te druge drzave ima njezinu pripadnost, smatrat e se pravnom osobom te drzave".Prema tome, hrvatski zakonodavac za odreivanje opeg osobnog statuta pravne osobe kombinira teoriju osnivanja i teoriju stvarnog sjedista pravne osobe. Za stranacku i parnicnu sposobnost pravne osobe mjerodavno je pravo po kojem se odreuje njezina drzavna pripadnost. Zakonodavac je smatrao potrebnim prihvatiti i pravilo prema kojem ,,drzavljani Republike Hrvatske i pravne osobe hrvatskog prava, ukljucujui i Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne samouprave i jedinice podrucne (regionalne)

samouprave mogu zakljuciti ugovor o arbitrazi i biti stranke u sporu pred arbitraznim sudom". Tenor ove odredbe je na isticanju da hrvatske osobe javnog prava mogu sklopiti ugovor o arbitrazi i biti stranke u arbitrazi. Sposobnost

10 pravnih osoba javnog prava da se podvrgnu arbitrazi u pozitivnom hrvatskom pravu slijedi i iz cl. II Europske konvencije.

2.2. PUNOMO ZA SKLAPANJE UGOVORA O ARBITRAZI Clankom 8. kojim se odreuje da ,,ako je za valjanost punomoi mjerodavno pravo Republike Hrvatske, ovlastenje za sklapanje glavnog ugovora obuhvaa i ovlastenje za sklapanje ugovora o arbitrazi" zeli se u korist arbitraznog rjesavanja sporova razrijesiti one situacije u kojima punomonik ima ovlast za sklapanje glavnog ugovora, ali nema izricito ovlast za sklapanje ugovora o arbitrazi. Sada je situacija primijenjena utoliko sto zakonodavac odreuje da kad je za valjanost punomoi mjerodavno hrvatsko pravo, ovlastenje za sklapanje glavnog ugovora ukljucuje i ovlastenje za sklapanje ugovora o arbitrazi. Zahtjev za pisanim oblikom punomoi ostaje.

III. OSOBA(e) KOJE OBAVLJAJU DUZNOST ARBITARA

3.1. BROJ ARBITRARA Po ZA ne treba ve u arbitre ni njihov broj. arbitraznom ugovoru odreivati ni

Od dispozicije stranaka ovisi koliko e arbitra odlucivati: samo jedan arbitar (arbitar pojedinac) ili arbitrazni kolegij. Pravilo po kojemu se imenuju tri arbitra ako sporazumom stranaka nije odreen broj arbitara je tek supsidijarne prirode: napusten je sistem po kojemu su u kolegijima mogla suditi samo tri arbitra. Novo pravilo prihvaeno je i zbog upozorenja stranih recenzenata na praksu znacajnijih arbitraznih instituta koji dopustaju da u arbitraznom sudu bude paran broj arbitara, narocito u pomorskim sporovima. Kritike upuene protiv parnog sastava ne gube od svoga znacenja, narocito zbog opasnosti da se odlucivanje vijea blokira ako ne uspije izglasati odluku veinom glasova. No prevladalo je misljenje da su stranke pozvane da ocijene rizik kojemu se izlazu ako ugovore parni sastav vijea.

11

3.2. IMENOVANJE ARBITARA Suci sudova Republike Hrvatske mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitraznog vijea ili za arbitra pojedinca. Bilo bi razborito da se pravilo primjenuje i u odnosu na suce Ustavnog suda RH. Pravilo se odnosi samo na suce sudova Republike Hrvatske jer domai zakon ne bi mogao biti relevantan za strane arbitraze ni u postupku odlucivanja domaeg suda o egzekvaturi stranog pravorijeka. Zakon ne brani strankama da za arbitra u nacionalnom ili internacionalnom sporu izaberu stranog drzavljanina. Nema sumnje da izabrani arbitrar poslovnu i parnicnu sposobnost. mora imati potupunu

Arbitar je osoba povjerenja stranaka, pa zakon ne postavlja posebne uvjete u pogledu kvalifikacija koje bi trebao imati, no stranke bi mogle ugovoriti da e za arbitre imenovati osobe koje imaju specificne kvalifikacije od znacenja za raspravljanje i odlucivanje o sporu. Stranke se mogu sporazumjeti o postupku imenovanja arbitra pod uvjetom da postuju odredbe o postupku imenovanja triju arbitara ako takvog sporazuma nema te odredbe o posljedicama nepostupanja u skladu s postignutim sporazumom ili s neuspjelim pokusajima postizavanja sporazuma. Ovlastenik za imenovanje trebao bi voditi racuna o kvalifikacijama koje se od arbitra traze te o svemu sto bi trebalo osigurati imenovanje nezavisnog i nepristranog

arbitra, a u sporu s meunarodnim obiljezjem i o tome da je pozeljno za arbitra imenovati osobu koja ima drugo drzavljanstvo negoli stranke u sporu. Protiv odluke o pitanju koje je povjereno ovlasteniku za imenovanje zalba nije dopustena.

3.3. PRAVA I OBVEZE ARBITARA Nitko nije duzan prihvatiti izbor odnosno postavljenje za arbitra. Pristanak za arbitriranje obvezuje na izvrsenje preuzetog zadatka, i to prema objema strankama i kad je arbitra izabrala samo jedna stranka. Izjavu o prihvaanju

12 duznosti ­ receptum arbitri ­ arbitar mora dati u pisanom obliku, i tako da potpise ugovor o arbitrazi. Arbitar je duzan voditi arbitrazu primjerenom brzinom i pravodobno poduzimati procesne radnje te se brinuti da se izbjegne svako odugovalacenje. Ako se stranke nisu drukcije sporazumjele, mogu sporazumno opozvati arbitra koji ne ispunjava svoje duznosti. Protiv arbitra se ne bi mogle primjenjivati procesne prisilne mjere radi izvrsenja ugovora o arbitriranju pa bi stranke prema njemu mogle ostvarivati samo zahtjev za naknadu stete prouzrokovane nevrsenjem preuzete obveze. S obzirom na to da preteze misljenje da ugovor o arbitriranju ima znacaj specificnog ugovora o djelu, trebalo bi u pogledu odgovornosti arbitra primjenjivati pravila o odgovornosti izvoaca djela. Arbitar ima pravo na naknadu troskova i nagradu za obavljeni rad, osim ako se tih prava izricito odrekao. Sporazum stranke i arbitra o nagradi arbitru nije bitan sastojak ugovora o arbitriranju. No po opim pravilima graanskog prava arbitri imaju pravo na naknadu troskova i na nagradu za rad. Uzima se da su obje stranke arbitraznog ugovora solidarno obvezane naknaditi arbitru troskove i isplatiti mu nagradu. Ako arbitar odredi visinu naknade troskova i nagrade koju stranke prihvate, njegova odluka obvezuje stranke. Ako je stranke ne prihvate, o tome odlucuje, na prijedlog arbitra ili stranke, ovlasenik za imenovanje. Odluka je ovrsna isprava protiv stranaka. Nije prihvaena

odredba o iskljucenju prava na zalbu protiv odluke kojom se rjesava o imovinskopravnim zahtjevima arbitara prema strankama. Pravilo o pravu arbitra da sam odlucuje o visini naknade i nagrade za svoj rad vazi za sve arbitre. Izostavljanje takvog ovlastenja diskriminiralo bi arbitra ad hoc u odnosu na arbitre institucionalnog arbitraznog tijela.

3.4. IZUZEE ARBITRA Arbitra osobu u izuzee povoda biraju stranke. Na njima je da za arbitra izaberu koju imaju povjerenja. Ovlastene su traziti njegovo ako smatraju da bi odreene okolnosti mogle dati za osnovanu sumnju u njegovu nezavisnost ili

13 nepristranost. I arbitri nepristrani. koje imenuju stranke morali bi biti

Osoba kojoj se netko obrati radi imenovanja za arbitra duzna je iznijeti sve okolnosti koje bi mogle dati povoda za osnovanu sumnju u njezinu nezavisnost ili nepristranost. Nakon imenovanja arbitar je duzan bez odlaganja iznijeti strankama takve okolnosti osim ako ih je o njima ve ranije obavijestio. Stranke mogu zahtijevati izuzee arbitara zbog istih razloga zbog kojih mogu traziti sudaca. Do izuzea stoga ne dolazi ex lege, ve samo na zahtjev stranke. U ZA nema pravila o apsolutnim razlozima za izuzee ­ arbiter inhabilis, ve samo o relativnim razlozima ­ arbiter suspectus. Okolnost sto se arbitar nalazi s nekom od stranaka u odnosu koji u pravilu pruza osnove za sumnju u njegovu objektivnost ne mora in concreto dovesti do zahtjeva za njegovo izuzee ako stranke, unatoc svemu, imaju povjerenja u takvog arbitra. Nepostivanje pravila o izuzeu moze zbog toga imati samo znacenje relativno bitne povrede procesnih pravila. Arbitri se nisu duzni povui iako postoje razlozi za izuzee, ve su o tim razlozima duzni upoznati stranke, da one odluce je li prihvatljivo da im sude. Stranke se mogu sporazumjeti o postupku za izuzee, ali ne mogu iskljuciti primjenu odredaba o supsidijarnim metodama odlucivanja o izuzeu. Ako takvog sporazuma nema, stranka koja namjerava traziti izuzee duzna je u roku od 15 dana posto je saznala za imenovanje ili posto je saznala za relevantnu okolnost podnijeti arbitraznom sudu pisani zahtjev za izuzee, uz navoenje razloga zbog kojih ga trazi. Ako sa zahtjevom za izuzee ne uspije, stranka koja je trazila izuzee moze, u roku od 30 dana nakon sto joj bude dostavljena odluka kojom se izuzee odbija odnosno, ako arbitrazni sud ne odluci o zahtjevu za izuzee u roku od 30 dana od postavljanja zahtjeva za izuzee, u daljnjem roku od 30 dana od isteka toga roka zatraziti od ovlastenika za imenovanje da odluci o izuzeu. Dok o tome ne odluci, arbitrazni sud moze, u sastavu u kojem sudjeluju i arbitar cije se izuzee trazi, nastaviti postupak i donijeti pravorijek.

14

IV. SUDSKA INTERVENCIJA I ZAVRSETAK POSTUPKA

4.1. PRAVILA ARBITRAZNOG POSTUPKA Za razliku od drzavnog procesnog rezima,bit arbitraznog suenja manifestira se, pored ostalog, i u tome sto su stranke ovlastene odrediti pravila po kojima e arbitri postupati. Stranke tako mogu izbjei primjenu onih procesnih instituta zbog kojih spor nisu htjele iznijeti pred drzavni sud. Ako to nije u protivnosti s odredbama ZA, stranke se mogu sporazumjeti o pravilima postupka kojih se se arbitrazni sud, pridrzavati ili tako da ih same odrede ili upuivanjem na odreena pravila, zakon ili na drugi prikladan nacin. Ako takvog sporazuma nema, arbitrazni sud moze, ako to nije u protivnosti s odredbama ZA, provoditi postupak na nacin koji smatra prikladnim. Ovlastenja arbitraznog suda ukljucuju i ovlastenje da pravila postupka odrede samostalno ili upuivanjem na odreena pravila, zakon ili na drugi prikladan nacin te ovlastenje za odlucivanje o dopustivosti, vaznosti i dokaznoj snazi predlozenih i izvedenih dokaza. Ovlastenja stranaka i arbitara da odreuju pravila postupka nisu neogranicena. Oni moraju postivati odreeni minimum prisilinih procesnih pravila mjerodavnog procesnog sistema kojemu su podvrgnuli svoju arbitrazu, cije postivanje zajamcuje ostvarenje osnovne fizionomije parnicnog postupka, bez cijeg bi pridrzavanja bio doveden u pitanje i sam integritet mjerodavnog poretka koji je u nacelu spreman arbitraznim judikatima priznati svojstva pravomonosti koja skoro da u cijelosti prate kvalitetu pravomonosti sudskih presuda. 4.2. UGOVOR O ARBITRAZI I TUZBA SUDU O BITI SPORA U ISTOJ STVARI Arbitrazni ugovor nije apsolutna zapreka za pokretanje parnice u istoj stvari pred sudom. On to postaje samo ako stranka lojalna ugovoru protestira protiv njegovog krsenja. Propustanje pravodobnog prigovora ima znacaj konkludentnog pristanka da se ugovor raskine i tako prestane biti prepreka za pokretanje parnice pred sudom. Takvo pravilo vodi racuna i o tome da drzavni sud nema ni mogunosti da sazna za arbitrazni ugovor ako ga o njegovom postojanju ne obavijesti partner koji ga zeli valorizirati. Pravilo je, osim toga, specifican odraz shvaanja da je postojanje arbitraznog

15 ugovora cinjenica za cije uvazavanje ne govore javni interesi pa sud po sluzbenoj duznosti ne treba iz njegovog postojanja povui nikakve konzekvencije cak ni ako sazna da postoji. Ako su stranke ugovorile arbitrazu, sud kojemu je podnesena tuzba u istom sporu i meu istim strankama na prigovor tuzenika oglasit e se nenadleznim, ukinut e provedene radnje i odbaciti tuzbu, osim ako nae da ugovor o arbitrazi nije valjan, da je prestao vaziti ili da se ne moze ispuniti. Svoj prigovor tuzenik moze istaknuti najkasnije na pripremnom rocistu, a ako se to rociste ne odrzava, onda na glavnoj raspravi prilikom upustanja u raspravljanje o glavnoj stvari, sve dok ne zavrsi svoj odgovor na tuzbu. Ako je tuzba podnesena sudu, arbitrazni postupak moze se ipak pokrenuti ili se moze nastaviti ako je ranije pokrenut, a pravorijek se moze donijeti i dok je parnica pred sudom jos u tijeku. Dopustanje nepozeljnog dvostrukog kolosijeka rezultat je dominantnog stajalista o potrebi da se arbitriranju osigura prednsot pred sudskim parnicnim postupkom. 4.3. PRESTANAK UGOVORA O ARBITRAZI Kao i svaki ugovor, ugovor o arbitrazi moze prestati sporazumom stranaka, o tome se stranke mogu sporazumijeti i za vrijeme trajanja arbitraznog postupka. U tom slucaju arbitrazni sud donosi zakljucak o okoncanju arbitraznog postupka. Iz postupovnih razloga ugovor o arbitrazi redovno prestaje kad se ostvarila svrha radi koje je sklopljen, a to je donosenje konacnog pravorijeka ili sklapanjem nagodbe, sve pod pretpostavkom da se ugovor o arbitrazi ne odnosi i na neke budue sporove. Ako bi protiv pravorijeka nakandano bila podnesena tuzba za ponistaj, ugovor o arbitrazi se, pod odreenim pretpostavkama, moze ponovno ,,vratiti u zivot". Izvanredno ugovor o arbitrazi moze prestati u svakom slucaju odbijanja arbitraznog suda da donese materijalnopravnu odluku, posebno proglasenjem svoje nenadleznosti, i neovisno o tome je li arbitrazni sud takvu odluku s pravom donio. Nije mogue da ugovor o arbitrazi prestane jednostranom izjavom stranaka u slucaju krize u arbitraznom postupku koja se mogla pojaviti pri sastavljanju arbitraznog suda, zbog djelovanja arbitra ili nemogunosti donosenja pravorijeka. Iz materijalnopravnih razloga ugovor o arbitrazi moze prestati ponajvise zbog raskida iz ozbiljnog razloga. To e npr. biti kad politicka kriza, posebno ratno stanje ili nemiri, onemoguuju sastavljannje arbitraznog suda ili voenje arbitraznog postupka. Ugovor o arbitrazi moze prestati i zbog

16 nastupanja valjanost. roka ili uvjeta od koga je zavisila njegova

V. ZAKLJUCAK

Stupanjem na snagu Zakona o arbitrazi (ZA), Hrvatska je usla u krug zemalja koje imaju cjelovitu zakonsku regulativu arbitraznog nacina rjesavanja sporova. Prvi hrvatski Zakon o arbitrazi svojim donosenjem promovira arbitrazno rjesavanje sporova. Zakon sadrzi mnogo novina, pa i rjesenja koja su potpuno strana dosadasnjim navikama i razumijavanju postupka. Posebno to vazi za odnose izmeu arbitraze i drzavnog suda, te za sudske postupke u arbitraznim stvarima. Zakon je relativno kratak s obzirom na sveobuhvatnost materije. Arbitraznih postupovnih odredbi nema mnogo, jer je procedura prepustena stranackoj autonomiji. Odredbe o sudskom postupku dosta su koncizne i mozda ne uvijek otprva najjasnije. Neke se odredbe lakse razumiju i tumace u komparaciji s konvencijskim rjesenjima, rjesenjima Modelazakona ili rjesenjima zakona uzora. Cini se da promjene tangiraju mnogo vise bas odnose izmeu arbitraznog i drzavnog suda nego samu arbitrazu. Sudbina pravorijeka nerijetko e ovisiti o zrelosti postupanja drzavnog suda. Meu njaznacajnijim novinama jest ona u pogledu ovrhe domaeg pravorijeka. Drzavni sudovi ne bi smjeli kod toga postati kocinicom arbitraze.

17

POPIS LITERATURE

1. Triva, Sinisa; Dika, Mihajlo, PROCESNO PRAVO. Zagreb, 2004

GRAANSKO

PARNICNO

2. ,,PRAVO U GOSPODARSTVU" ­ casopis za gospodarskopravnu teoriju i praksu; godiste 40,svezak 1, Zagreb 2001 3. ,,PRAVO U GOSPODARSTVU" - casopis za gospodarskopravnu teoriju i praksu; godiste 41, svezak 2, Zagreb 2002 4. ,,SLOBODNO PODUZETNISTVO" - casopis za promicanje poduzetnistva i trzisnog gospodarstva; broj 4, 2001

Information

Microsoft Word - ugovor o arbitrazi.doc

19 pages

Find more like this

Report File (DMCA)

Our content is added by our users. We aim to remove reported files within 1 working day. Please use this link to notify us:

Report this file as copyright or inappropriate

569445


You might also be interested in

BETA
Microsoft Word - ugovor o arbitrazi.doc
Microsoft Word - Forma arbitraznog sporazuma.doc
Prof