Read dokpdf_praktikum_arbitrazno_pravo.pdf text version

Doc. dr. sc. Milijan Sesar

PRAVNI FAKULTET ­ SPLIT Katedra graanskog procesnog prava

PRAKTIKUM ARBITRAZNOG PRAVA

DIO I. ­ UVODNI POJMOVI

1. Sta je arbitraza? Arbitraza je tijelo nedrzavnog karaktera sastavljeno od (jedne ili vise) osoba o cijem su se izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i dragovoljno povjeravaju donosenje meritorne odluke u sporu, a Zakon tu odluku izjednacava s pravomonom sudskom presudom.1 Kada govorimo o definiciji arbitraze prema stranim autorima, onda su uocljivi elementi iz naprijed navedene definicije, ali se u tim definicijama posebno inzistira na terminu ,,privatni sud" koji se odnosi na narav arbitraznog suda.2

1

Lojze Ude: ,,Civilni pravni postopek", Ljubljana, 1988., str. 301., Milijan Sesar: ,,Arbitrazni postupak" (doktorska disertacija), Pravni fakultet Ljubljana, 1991, str. 7., Zeljko Bori: ,,O arbitrazi, arbitrabilnost, ugovor o arbitrazi, stranke, arbitrazni sud i postupak", Pravo i porezi, Zagreb, 1/2009, str. 94. S. Triva, Mihajlo Dika: ,,Graansko parnicno procesno pravo", Zagreb, 2004., str. 851. S. Triva: ,,Izbrani sud ili arbitraza", Zagreb, 1985., str. 3. 2 Tako u njemackom pravu G. Henn, ,,Schiedsverfahrensrecht", Ein Handbuch, Heidelberg, 1986, str. 1., A. Baumbach-K. H. Schwab, ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München und Berlin 1960, str. 49, K. H. Schwab, ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München 1979, str. 1, P. Schlosser, ,,Das Reicht der internationalen privaten Schiedsgerichtsbarkeit", Tübingen, 1975, str. 7, u austrijskom pravu: H. Fasching, ,,Schiedsgericht und Schiedsverfahren im östereichischen und im internationalen Recht", Mainz-Wien, 1973, str. 1-2, u svicarskom pravu: M. Glldener, ,,Schveizerisches Zivilprozessrecht", Zürich, 1979, str. 594-595, T. Rüede-R. Hadenfeldt, ,,Schwizerisches Schiedsgerichtsrecht", Zürich, 1980, str. 3., H.U. Walder-Bohner, ,,Zivilprozessrecht", Zürich,

Moje je misljenje da se termin ,,privatni sud" moze rabiti uvjetno, jer taj sud proizvodi pravne ucinke koji imaju iste posljedice kao sto je to i drzavni sud. Kada se govori o povijesnom arbitraznom sudovanju, poznato je da se arbitrazno rjesavanje sporova koristilo u povijesti i prije nego sto su nastali pisani zakoni ili sto su ustanovljeni formalni sudovi. Jedan od razloga je i taj sto arbitraza jamci tajnost postupka i prilagodljivost arbitraznog postupka pravilima koja odreuju stranke.3 2. Vrste arbitraze a) po nacinu organiziranja: institucionalne ad hoc

Institucionalne arbitraze su oni arbitrazni sudovi koje u okviru ve postojee organizacije koja ih je utemeljila rjesavaju sporove meu strankama.4 Te arbitraze imaju svoje organe, kao sto je u pravilu lista arbitara, tajnistvo, tajnik arbitraze, administrativni aparat. Posebice je bitno istaknuti da se pri tim arbitrazama formira i nastaje odreena arbitrazna praksa i to od odluka koje je donio taj sud, tako da budue stranke u arbitraznom postupku mogu na neki nacin ve biti upoznate s praksom toga suda u odnosu na spor koji se rjesava pred arbitrazom. Ad hoc arbitraze su oni arbitrazni sudovi koji ih neki autori nazivaju prigodnima.5 Potrebno je napomenuti da takvi arbitrazni sudovi prestaju funkcionirati onog momenta kada odluce o sporu koji je pred njih iznesen. Kako bi se ipak i pred tim arbitraznim sudovima, na neki nacin, unificirala pravila po kojima se vode ti arbitrazni postupci, Generalna skupstina UN na 31. redovitom zasjedanju, 15. prosinca 1986. godine, donijela je rezoluciju o arbitraznim pravilima pod nazivom Arbitrazna pravila Komisije Ujedinjenih Naroda za meunarodno trgovacko pravo ­ A. P. UNCITRAL. Istom rezolucijom je preporucila

1983, str. 501. 3 Stojan Cigoj: ,,Znacilnosti in viri mednarodne trgovinske arbitraze", u: ,,Zdruzeno delo", Ljubljana, 1987, broj 1, str. 21. 4 A. Goldstajn-S. Triva, ,,Meunarodna trgovacka arbitraza", Zagreb, 1987, str. 13, D. Babi: ,,Arbitraza u inozemstvu u sporovima bez meunarodnog obiljezja", Pravo i porezi", 11/2006, str. 51, L. Ude, o.c. str. 301. Triva-Dika, o. c., str. 857, K. Sajko: ,,Mjerodavno materijalno pravo za arbitrazne sporove s meunarodnim obiljezjem", Privreda i pravo", 3-4/1994, Zagreb, str. 335, Milijan Sesar: ,,Verfahrensordnung des ständigen Schiedsgerichts bei der kroatischen Handelskammer für Rechtsstreitigkeiten mit internationalem Bezug (Zagreber Vorschrirten), Recht in a 67-72 Ost und West, Zeitschrirt für Ostrecht und Rechtsvergleichung, Heft 2, 15, Februar, 41 Jahrgang, Freie Universität, Berlin. 5 H. Fasching, o. c. str. 4, K. H. Schwab, o.c. str. 5, M. Sesar: ,,Pravilnik o rjesavanju sporova s meunarodnim elementom pred Stalnim izbranim sudistem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagrebacka pravila", Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1999, br. 1-2 (53-54), str. 175-178.

2

upotrebu tih arbitraznih pravila te naredila Generalnom tajniku da se zalozi za sto sire prihvaanje ovih pravila. b) po vrsti sporova: ope Ope arbitraze rjesavaju sve vrste sporova. Kako se opim arbitrazama nema potrebe navoditi njihove karakteristike, dovoljno je samo kazati da se pred tim arbitraznim sudovima mogu voditi sve vrste sporova bez obzira na specificnost i predmete spora.6 specijalizirane Specijalizirane arbitraze rjesavaju sporove iz odreenog trgovackog podrucja. One su razvijene u pojedinim trgovackim strukama, najcese su organizirane kao institucionalne arbitraze pri razlicitim trgovackim udruzenjima.7 Prednost je specijaliziranih arbitraza sto u njima sudjeluju kao suci specijalisti za odreene sporove. Neke od specijaliziranih arbitraza se npr. bave sporovima iz prometa zitaricama, prehrambenim artiklima, montazu, gradnju i zavrsne radove kua, npr. njemacko udruzenje za proizvodnju i preradu jaja, njemacko udruzenje za trgovinu na veliko uljem, masu i proizvodima od ulja, trgovacko udruzenje za promet vlaknima i vlasima, arbitrazni sud pri gospodarskoj komori Hamburg, udruzenje za klima ureaje, grijanje i sanitarije, udruzenje u trgovini kavom, udruzenje hamburskih uvoznika kave, agenti i menadzeri, udruzenje za trgovinu kaucukom, udruzenje u prometu nepreraenog kakaoa, udruzenje za uvoznika na veliko smola i proizvoda od laka, njemacko udruzenje za promet drva za gradnju kua, itd. Sve prije navedene djelatnosti rjesavaju sporove u prvom redu pred specijaliziranim arbitrazama za tu djelatnost. Kao sto sam istaknuo, prednost im je u izricitoj specijalizaciji u svakom pogledu u odnosu na druge arbitrazne sudove. c) po tomu cije sporove rjesavaju dijele se na: meunarodne Meunarodne arbitraze su oni meunarodni sporovi pred kojima u postupku sudjeluju stranke koje imaju sjediste u razlicitim drzavama u momentu zakljucivanja ugovora o arbitraznom sudovanju. Dakle, elemenat sjedista stranaka s odreenim varijacijama, jer to moze biti i mjesto u kojem treba biti izvrsen neki od bitnih poslova iz arbitraznog ugovora, ili ako su se stranke izricito sporazumjele da se predmet arbitraznog ugovora odnosi na vise

6

A. Goldstajn, ,,Meunarodna trgovacka arbitraza", Zagreb, 1976, str. 9 Stojan Cigoj, ,,Mednarodna arbitrazna razmerja", Ljubljana, 1974, str. 41. i 52. 7 A. Goldstajn, o.c., str. 9.

3

zemalja, to su sve elementi na temelju kojih se odreuje je li odreeni arbitrazni postupak s meunarodnim elementom.8 Potrebito je istaknuti da se u meunarodnim arbitrazama ne radi o organizacijskom pristupu, nego samo o funkcionalnom pristupu.9 Kako bi koliko-toliko unificirala pravila po kojima se vodi, u prvom redu pred institucionalnom meunarodnom arbitrazom arbitrazni postupak, Komisija UN meunarodno trgovacko pravo dana 21. lipnja 1985. je donijela model Model-Zakon UNCITRAL o Meunarodnoj trgovackoj arbitrazi (MZ UNCITRAL). nacionalne Nacionalne arbitraze su one arbitraze koje vode arbitrazne postupke izmeu stranaka koje pripadaju istoj drzavi, odnosno imaju sjediste u drzavi u kojoj se vodi arbitraza. U pravilu se osnivaju pred nadleznim gospodarskim komorama pojedine drzave, imaju domae arbitrazne suce, primjenjuje se domae materijalno i procesno pravo. 3. Osnovne karakteristike arbitraze arbitre biraju same stranke Dakle, jedna od najvaznijih karakteristika arbitraze je da same stranke biraju arbitre, ili direktno, ili na nacin da imenuju ovlastenika za imenovanje arbitara, sto znaci da u svakom slucaju imaju vazan i odlucujui utjecaj na to tko su arbitrazni suci. To su sigurno osobe od njihovog povjerenja, i osobe izrazito specijalizirane za predmet spora koji je nastao. Oni arbitrazni sudovi koji imaju liste arbitara tu listu imaju u pravilu samo kao sugestiju izbora, ali uz napomenu da to nije obveza imenovati suca sa te liste. primjenjuje se materijalno pravo koje one odrede Arbitrazne stranke mogu odrediti i odreuju koje e se materijalno pravo primijeniti u njihovom sporu, jer je i to jedan od razloga upuivanja na arbitrazu a ne na drzavni sud. primjenjuje se procesno pravo koje stranke odrede Izuzetno je vazno istaknuti da stranke mogu odlucivati i o tomu koje e se procesno pravo upotrijebiti u arbitraznom postupku. To znaci da su i tome autonomne, jer je i postupak jedan od razloga za odlucivanje stranaka za arbitrazu. To npr. mogu biti odreeni pravilnici koji su

8

Poblize o nacinu utvrivanja kada je arbitraza meunarodna vidi u clanku 1/3 MZ UNCITRAL. Prema odreenim misljenjima, nacin na koji MZ UNCITRAL odreuje meunarodnost arbitraza je dosta sirok. Tako A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 498-499, D. Babi: ,,Ogranicenje izbora stranog mjesta arbitraze prema Zakonu o arbitrazi i sloboda pruzanja usluga u pravu EZ i asocijacijskom pravu", u: Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb, br. 56 (1) 49-84/2006, str. 49-83, K. Sajko: ,,Meunarodno pravni aspekti hrvatskog meunarodnog arbitraznog prava", Pravo i porezi, 4/2004, str. 31-39. 9 A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 499.

4

vazei u postupcima pred odreenim arbitrazama i to u prvom redu pred institucionalnim arbitrazama ili, npr., odgovarajui zakonski propisi graanskog procesnog prava u odreenim drzavama, ili za institucionalne arbitraze, a posebice za ad hoc arbitraze koje, kao sto je poznato, nemaju svoje organe pa tako niti svoje pravilnike. Potrebito je istaknuti da se pojedini instituti iz odreenih zakona procesnog prava takoer mogu koristiti u arbitraznom postupku. postupak je jednostupanjski Jedna od vaznih karakteristika arbitraze je da je u pravilu postupak jednostupanjski i da su izuzeci izuzetaka kada se u arbitraznom postupku predvia dvostupanjsko sudovanje. Stranke se i odlucuju za arbitrazu da bi sto prije okoncali spor izmeu njih, u pravilu prihvaajui prvostupanjsku arbitraznu odluku izjednacujui je s pravomonom sudskom presudom. nejavnost suenja Jedan od vaznih, ili najvaznijih razloga za odlucivanje stranaka da im se rijesi arbitrazom njihov spor je i taj sto u arbitraznom postupku nema javnosti. Naime, polazi se od pretpostavke kako bi javnost u arbitraznom postupku mogla ugroziti poslovni i svaki drugi ugled stranaka koje se spore u arbitraznom postupku. Cak samo objavljivanje odluka arbitraznog suda, u prvom redu kada se radi o institucionalnim arbitrazama, moze biti realizirano uz izriciti pristanak stranaka i uz dopustenje predsjednika toga arbitraznog suda. suenje se odvija izvan drzavnog ili drugog aparata U arbitraznom postupku nema sudjelovanja, ili je to svedeno na najmanju moguu mjeru, uplitanja drzavnih organa i drzavnog suda. I to je jedan od razloga odlucivanja stranaka za arbitrazno sudovanje. Naime, stranke su upravo zeljele izbjei intervenciju drzavnih organa ili drzavnog suda odlucujui se za arbitrazu. Postoje odreene mogunosti uplitanja suda u arbitrazni postupak koje su minimalne, a ocituju se na primjeru zamolnicama, preslusavanju svjedoka, pobijanja arbitrazne odluke, vrlo rijetko imenovanje suca drzavnog suda za arbitra, itd. meu stranka postoji odnos kooperacije Nema arbitraze ako se o tomu nisu sporazumjele obje stranke u sporu. Taj sporazum mora biti pisan. Jedna od poznatih recenica za arbitrazu je ta po kojoj se stranke upustajui se u arbitrazu otprilike slazu s onom recenicom da se odlucuju za arbitrazu kad su sigurne ,,da svaka stranka nee sve izgubiti, ali niti sve dobiti".

5

Odlucuju se za arbitrazu stoga sto su sigurne da e u rjesavanju njihovog spora sudjelovati specijalizirani suci, suci njihovoga povjerenja, da e odluka biti donesena brzo, u pravilu na tu odluku nema zalbe, da je postupak tajan, itd. brzina postupanja Kao sto je prije istaknuto, jedan od najvaznijih razloga za arbitrazu je brzina postupanja. Naime, sporost u parnicnom sudovanju nije karakteristika pojedine drzave, nego je to u biti zajednicko za puno svjetskih pravnih sustava. Idealno mjesto za brzo rjesenje spora je arbitraza. U njoj nema puno formalnosti, kao sto je prije istaknuto, postoji kooperacija stranaka, cak se moze odluka donijeti i bez odrzavanja glavne rasprave, samo na temelju spisa. Nema duge procedure u otpremanju pismena, itd. vea strucnost u odlucivanju, jer se arbitri biraju iz podrucja o kojima odlucuje arbitraza Kao sto je prije istaknuto, u arbitraznom postupku sudjeluju suci koji imaju vise znanja za rjesavanje odreenih sporova nego sto to imaju suci drzavnog suda. Ta specijalizacija ide do razine, kao sto je prije istaknuto, da postoje specijalizirani suci, npr. za sporove koji nastaju iz prometa vlaknima i vlasima, prometa klima ureaja, grijanja i sanitarija, itd. Ta specijalizacija sudaca daje jamstvo da e odluka biti pravicna i pravedna, pa i to proizvodi posljedice koje kazu da stranke unaprijed prihvaaju da takva odluka bude kao pravomona sudska presuda. 4. Arbitrazni ugovor Nadleznost arbitraze za rjesavanje spora moze se ugovoriti odmah kod zakljucivanja odreenog poslovnog odnosa, dakle, prije nastanka spora, ili naknadno kada spor nastane. Arbitrazni ugovor predstavlja sporazum meu strankama da e eventualni nastali spor ili spor koji je ve nastao, rijesiti pred institucionalnom ili ad hoc arbitrazom. Spor je nastao ili e nastati ali se uvijek radi o buduem postupku pred arbitrazom. Kod pravnih autora postavljaju se dileme o pravnoj prirodi i pravnom ucinku arbitraznog ugovora. Prema jednima prevladava misljenje da arbitrazni ugovor ima graansko-pravni ucinak, te da se moze pobijati kao i svaki drugi graansko-pravni ugovor.10 Meutim u svicarskom i austrijskom pravu drzi se da arbitrazni sporazum ima procesnopravni ucinak, a prema njemackom pravu ima autora koji tvrde da arbitrazni

10

Tako A. Goldstajn, MTA, 1975, str. 28-29, tako i Z. Bori, o.c., str. 95,. S. Triva-M. Dika, o.c., str. 868., L. Ude, o.c., str. 304.

6

sporazum ima iskljucivo materijalni ucinak, a postoje misljenja da imaju iskljucivo procesnopravni ucinak i misljenja da imaju i procesnopravni i materijalni ucinak.11 Dakle, ugovorom o arbitraznom sudovanju iskljucuje se nadleznost za suenje drzavnog suda, a eventualno spor koji moze nastati ili je ve nastao daje se na rjesavanje sucu pojedincu ili vise arbitara ili cak (prema njemackom pravu) i odreenoj pravnoj osobi koja donosi odluku u arbitraznom postupku. Postoje dva nacina zakljucenja arbitraznog ugovora i to: arbitrazni ugovor i kompromisorna klauzula. Arbitrazni ugovor se zakljucuje nakon nastanka spora i to je samostalni ugovor o arbitraznom sudovanju, a moze se odnositi i prije nastanka spora.12 Postoji ipak odreena prednost kompromisa, dakle, arbitraznog ugovora koji se zakljucuje nakon nastanka spora kada se radi o ad hoc arbitrazi. Tada je porebito unijeti niz odrednica koje se odnose na ad hoc arbitrazu, za razliku od institucionalne arbitraze u kojoj su mnoge stvari poznate, jer institucionalna arbitraza ima svoje organe. Moje je misljenje kada se nakon nastanka spora ugovara ad hoc arbitraza da je u taj sporazum potrebito unijeti imena sudaca, tocno odrediti ad hoc arbitrazu, sjediste vijea itd. Kompromisorna klauzula, kao arbitrazni ugovor, zakljucuje se prije nego sto je spor nastao, bilo kao samostalni ugovor ili kao sastavni dio temeljnog graanskopravnog ugovora.13 Kompromisorna klauzula na koji god nacin da je zakljucena u glavnom ugovoru ili izvan glavnog ugovora uvijek ima poseban status u odnosu na temeljni graanskopravni ugovor koji regulira pravni odnos ciji se spor rjesava pred arbitrazom. U tom se slucaju radi o potpuno odvojena dva ugovora pa se u tom smislu kompromisornoj klauzuli prizanaje potpuno autonoman status.14 Ovdje je potrebito napomenuti da se kompromisorna klauzula mora odnositi na poznati pravni odnos i na eventualno naknadno nastali pravni spor. U suprotnom, arbitrazni ugovor nema pravni ucinak.15 Arbitrazni ugovor i kompromisorna klauzula moraju biti zakljuceni u pisanom obliku gdje su jasno vidljivi potpisi stranaka.16

11

U svicarskom pravu: H. U. Walder-Bohner, o.c., str. 502, H. Sträuli-G. Messmer-F. Wiget, ,,Kommentar zur Zürcherischen Zivilprozessordnung", Zürich, 1976, str. 445, M. Guldener, o. c., str. 601, u austrijskom pravu: H. Fasching, o.c., str. 9. Kako sam rekao, u njemackom pravu postoje razlicita misljenja o naravi arbitraznog sporazuma. Tako G. Henn, o.c., str. 4-5, A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 54. Stoga mislim da nije potpuno ispravno misljenje u K. Sajko-M. Dika, o. c., str. 15, po kojemu se iskljucivo misli da arbitrazni ugovor ima samo materijalno-pravni ucinak o procesnim pitanjima. 12 A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 138. 13 T. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 33. 14 K. Sajko-M. Dika, o. c., str. 19, clan 178/3 SZMPP, H. Sträuli-G. Messmer-G. Wiget, o.c., str. 446. 15 Vidi clanak 1026. DZPO, clanak 577/2 ÖZPO. 16 Tako A. Goldstajn, MTA, 1976, str. 17. S. Triva-M. Dika, o.c., str. 868-869.

7

Meutim, postoje odreena rjesenja koja prihvaaju dogovor o arbitraznom sudovanju i kada nije potpisan ugovor u pisanom obliku. To se odnosi na situaciju kada upustanje u glavnu raspravu presumira da postoji obostrana volja stranaka da se rijesi spor arbitrazom.17 Postoji i drugo misljenje da se u arbitraznom postupku izmeu odreenih kategorija i zanimanja stranaka ne trazi pisani sporazum.18 Postoje i odreena misljenja po kojima dobijanje tuzbe za arbitrazni postupak, ako se u odgovoru na tuzbu ne porekne nadleznost arbitraznog suda da se drzi da su obje stranke prihvatile arbitrazno sudovanje. Postoje dva dijela arbitraznog sporazuma i to: obvezatni i fakultativni.

U obvezatni sadrzaj arbitraznog sporazuma svakako ulazi jasno izrazena volja stranaka da kroz odreeni arbitrazni sud rijesi jednu ili vise parnica u sporu koji mogu nastati ili su ve nastali iz tocno odreenog pravnog odnosa.19 Po nekim autorima u obvezne sastojke arbitraznog ugovora ulaze i precizne odredbe kao sto je to oznaka stranaka, tocan naziv sudaca.20 Kada govorimo o fakultativnim elementima arbitraznog ugovora, onda se tu ubrajaju odredbe o pogledu na arbitrazni postupak, posebno o primjeni inozemnog materijalnog prava, odredbe s obzirom na sjediste arbitraznog vijea, odredbe o nacinu imenovanja arbitraznih sudaca, odredbe o polaganju predujma za troskove, u nekim slucajevima odredbe o angaziranju drzavnog suda u postupku u kojemu se procjenjuje nadleznost drzavnog suda s obzirom na sjediste arbitraznog vijea.21 Dosta elemenata koji se uzimaju kao fakultativni sastojci arbitraznog ugovora kada se govori o institucionalnim arbitrazama postaju obvezatni sastojci arbitraznog ugovora kada se govori o ad hoc arbitrazama (kao npr. za slucaj kada se odreuje sjediste arbitraznog vijea). Naime, ne mozemo zaboraviti da institucionalna arbitraza ima ve niz elemenata koji su odreeni samim formiranjem institucionalne arbitraze.

L. Ude, o.c., str. 304. U njemackom pravu K. H. Schwab, o.c., str. 29-30, G. Henn, o.c., str. 20-21, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 67, clanak 1/1 AP UNCITRAL i cl. 7/2 MZ UNCITRAL. 17 Vidi clanak 1027/1 DZPO. 18 Tako npr. po misljenju T. Groosa, o.c., str. 344. U njemackoj pravu je zauzeta praksa ako su npr. obje stranke trgovci da nije niti potreban pisani sporazum o arbitraznom sudovanju. 19 Neki svicarski kantoni izricito traze da u arbitraznom sporazumu mora biti tocno zanacen odreeni postupak, dakle, ne uzima se kao generalna odrednica isti pravni posao, nego sa svim karakteristikama odreeni spor, dakle, poblize oznacenje, M. Guldener, o.c., str. 602. 20 T. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 58. 21 Tako G. Henn, o.c,, str. 16-17., T. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 59-60, A. Goldstajn, MTA, 1976, str. 16-17.

8

Institucionalni arbitrazni sudovi u pravilu imaju odgovarajue arbitrazne klauzule cije unosenje u ugovor na jasan nacin odreuju nadleznost toga arbitraznog suda i pomaze strankama da na nedvojben nacin utvrde nadleznost upravo toga suda. prestanak vazenja ugovora o arbitraznom sudovanju Razlozi prestanka ugovora o arbitraznom sudovanju mogu se svrstati u tri grupe. Prva grupa je kada se stranke mogu u svakom momentu sporazumjeti da prestaje vaziti ugovor o arbitraznom sudovanju i to prije postupka, u arbitraznom postupku, po trazenju ponistenja arbitrazne odluke, sve dok arbitrazna odluka ne stupi na pravnu snagu.22 Druga grupa razloga kada arbitrazni ugovor prestaje postojati je kada se ispuni ugovorna svrha. Dakle, kada se donese presuda, meupresuda, djelomicna itd. ili da se u postupku zakljuci nagodba. Trea grupa razloga za prestanak arbitraznog ugovora je odreeni nedostatak u arbitraznom postupku bilo da se ocituje tako da se na vrijeme ne imenuju arbitrazni suci, nastajanju okolnosti kod sudaca u arbitraznom postupku da ne mogu voditi postupak ili nastajanje odreenih okolnosti u postupku kao npr. ako se o predmetu spora u arbitraznom postupku za vrijeme toga postupka donese odluka o istoj stvari pred drzavnim sudom. 5. Arbitrazna odluka Arbitrazna odluka meu strankama ima snagu pravomone sudske presude, ako ugovorom nije predviena mogunost pobijanja. U veini slucajeva arbitrazni postupak zavrsava donosenjem arbitrazne odluke. Ta arbitrazna odluka ima meu strankama snagu pravomone sudske odluke, pa u pravilu, protiv te odluke nije dopustena zalba. Na kraju arbitraznog postupka moze se donijeti i djelomicna odluka, meuodluka, privremena i naravno konacna odluka. Ta odluka mora biti u pisanom obliku. Odluku mora potpisati veina arbitara koji su sudjelovali u glasovanju, obicno se donosi veinom, a ponekad i kvalificiranom veinom. Ta rjesidba moze ali i ne mora sadrzavati pojasnjenje. Arbitrazna odluka se deponira ili u arbitraznom sudu, ako se radi o institucionalnoj arbitrazi ili kod drzavnog suda koji je stvarno i mjesno nadlezan prema sjedistu arbitraznog vijea, ako se radi o ad hoc arbitrazi.

22

U svicarskom pravu H. Strüulli-G. Mesmer-F. Wiget, o.c., str. 449, T. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c., str.83, H. U. Walder-Bohner, o.c., str. 503, u austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 36-37, u njemackom pravu A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 83, K.H. Schwab, o.c.,str. 51, G.Henn, o.c., str. 43, uz napomenu da ugovor pod odreenim uvjetima moze prestati i jednostranom izjavom volje.

9

Te se odluke ne objavljuju, ako se to cini, onda je to obicno bez oznake stranaka u postupku, uz dopustenje stranaka u postupku. Ovrha se provodi pred drzavnim sudom, na te odluke klauzulu pravomonosti ili ovrsnosti stavlja ili sud koji je tu odluku donio ili, sto je cesi slucaj, drzavni sud. Pod odreenim uvjetima arbitrazna odluka donesena u stranoj drzavi moze se ovrsiti u drugoj drzavi.

DIO II. ­ ARBITRAZNI POSTUPAK

1. Mjesto odlucivanja arbitraze Mjesto odlucivanja usmene rasprave pred arbitrazom je u pravilu sjediste arbitraze, ali se dozvoljava mogunost da se rasprava odrzi i u drugom mjestu ako je to svrsishodno i ako to zatraze stranke ili arbitri. Kada se govori o sjedistu arbitraze misli se na mjesto gdje arbitri trebaju donijeti odluku. Odreivanje toga mjesta u meunarodnom trgovackom pravu treba posvetiti najveu paznju.23 To je posebice bitno ako se uzme u obzir da arbitraza nigdje nije locirana, nema svoga lex fori i nema svoga centra prava.24 Potrebno je istaknuti da se pod sjedistem arbitraze u smislu donosenja odluke podrazumijeva sjediste arbitraznog vijea u konkretnom sporu u kojemu se vodi arbitrazni postupak, za razliku od sjedista arbitraze u sirem smislu pod kojim se podrazumijeva mjesto stalnih organa institucionalnih arbitraza. Mjesto arbitraze odreuju ili stranke, ako toga sporazuma nema, sam arbitrazni sud. Mjesto arbitraze se moze ali ne mora poklapati sa mjestom sjedista institucionalne arbitraze. Kad same stranke odreuju sjediste arbitraznog vijea i prema svicarskom i prema njemackom pravu su u tomu potpuno autonomne.25 Po nekim rjesenjima kada nije poznato sjediste arbitraznog suda i ako se ono ne moze utvrditi, nadlezan je onaj arbitrazni sud koji ima sjediste u mjestu u kojemu se nalazi sjediste

23 24

A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 22, A. Goldstajn, o.c.,str. 15. Stojan Cigoj, o.c., str. 21. 25 H. Sträuli-G. Messmer-F. Wiget, o.c., str. 440., Hans Ulrich Walder-Bohner, o.c., str. 501-502., Maks Guldener, o.c., str. 596-599, Peter Schlosser, ,,Das Recht der internationalen privaten Schiedsgerichtsbarkeit", Tübingen, 1975, str. 221-222.

10

drzavnoga suda koji bi bio nadlezan za rjesavanje spora da nije zakljucen ugovor o arbitraznom sudovanju.26 Razlikuju se tri nacina sjedista arbitraznog vijea i to jedan od nacina je kad sam pravilnik pojedinog stalnog arbitraznog suda odreuje i sjediste arbitraznog vijea koje se podudara sa sjedistem stalnih organa toga stalnoga arbitraznoga suda, i tada stranke ne mogu mijenjati sjediste arbitraznoga vijea. Drugi nacin je odreivanje sjedista arbitraznoga vijea ili u sjedistu same arbitraze ili izvan sjedista arbitraze, pa cak i u inozemstvu. Trei i najliberalniji nacin odreivanja sjedista arbitraznoga vijea je da se strankama odreuje da one same odrede sjediste arbitraznoga vijea za svaki slucaj ili to cini sam arbitrazni sud. Posljedice odreivanja sjedista arbitraznog vijea mogu se podijeliti u dvije grupe. Jedna grupa posljedica odnosi se na odreene radnje koje provodi drzavni sud u arbitraznom postupku, a taj se sud mjesto odreuje prema mjestu sjedista drzavnog suda koji bi bio nadlezan da nije zakljucen ugovor o arbitrazi. Druga grupa posljedica su one koje se takoer odnose na odreeni arbitrazni postupak, a proizvod su pravnih posljedica koje se takoer odreuju prema sjedistu arbitraznog vijea. 2. Jezik na kojemu se vodi postupak Ako nije drugacije ugovoreno, jezik na kojemu se vodi postupak je sluzbeni jezik u sjedistu arbitraze, jezik na kojemu se vodi postupak utjece na izbor arbitara, zastupnika stranaka itd. Pravilo je da se u arbitraznom postupku upotrebljava jezik kojim se govori u sjedistu arbitraze. Drugacija varijanta dovodi do poveavanja troskova postupka. Koristenje jezika u arbitrazi se odreuje na dva nacina. Jedan je nacin kada same stranke odreuju koji e se jezik koristiti u arbitraznom postupku, a drugi je nacin kada nema sporazuma stranaka da o jeziku koji se koristi pred arbitraznim sudom odlucuje taj arbitrazni sud. U praksi jezik najcese odreuju stranke. Takvo je rjesenje prihvaeno u svicarskom, austrijskom i njemackom arbitraznom pravu.27

26

Tako rjesenje preuzima i clanak 2. KKZ, slicne odredbe ne sadrzi ZPP, DZPO, OZPO, sto znaci da odgovarajui zakoni ne predviaju utvrivanje sjedista arbitraze izvan sporazuma stranaka ili arbitraznog suda ili mozda treih. 27 Hans Fasching, ,,Schiedsgericht und Schiedsverfahren in österreichischen und im internationalen Recht", Wien, 1973, str. 105., Adolf Baumbach-Karl Heinz Schwab, ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München und Berlin,

11

Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o jeziku mogue je da ugovore koristenje dva jezika u arbitraznom postupku i to jedan jezik za arbitraznu odluku, a drugi jezik za voenje postupka i obavijesti strankama.28 Jezik koji se koristi u arbitraznom postupku odreuju ili stranke ili sam arbitrazni sud prema okolnostima spora i prema slobodnom uvjerenju arbitraznog suda. Jedno od osnovih nacela koji se koristi u arbitraznom postupku da ni jedna stranka ne moze biti osteena radi neznanja jezika na kojemu se vodi taj postupak. Arbitrazni sudovi dozvoljavaju dostavu dokumenta s prijevodom, angaziranju prevoditelja itd. 3. Pokretanje postupka ­ podnosenje tuzbe Prema odredbi cl. 21. MZ UNCITRAL arbitrazni postupak pocinje onog dana kad tuzenik primi zahtjev da se taj spor iznese pred arbitrazu, ako se stranke nisu drugacije sporazumjele. Arbitrazni postupak se pokree na najmanje tri mogua nacina. To je podnosenje tuzbe, sto je i najcese, dostavljanje izvjesa tuzeniku i prijedlogom ili zahtjevom za pokretanje arbitraznog postupka. Podnosenje tuzbe odmah pri pokretanju arbitraznog postupka je najcesi nacin, pa je zato i najbitnije pojasniti sadrzaj tuzbe u arbitraznom postupku. Odgovarajui nacionalni zakoni koji reguliraju materiju arbitraznog sudovanja nemaju, u pravilu, odredbe o sadrzaju arbitrazne tuzbe, nego upuuju na odgovarajue propise koji reguliraju podnosenje tuzbe pred drzavnim sudom.29 U veini slucajeva pravilnici pojedinih arbitraznih sudova propisuju sto tuzba treba sadrzavati. To svakako mora biti jasan tuzbeni zahtjev, jasno istaknut, te da se bez problema moze ovrsiti. To znaci da arbitrazna tuzba mora sadrzavati oznake stranaka, dokaze o zakljucenom arbitraznom sporazumu, dokaze o utemeljenosti tuzbenog zahtjeva, prijedlog kako tuzitelj trazi da se spor rijesi i odreivanje vrijednosti spora. U tom dijelu imamo gotovo identicna rjesenja u hrvatskom, njemackom, austrijskom i svicarskom pravu.

1960, str. 142. Vidi clanak 17/1 AP UNCITRAL, clanak 22/1 MZ UNCITRAL, clanak 1034/2 DZPO. 28 J. Sekolec, o.c., str. 51. 29 Tako DZPO, ÖZPO, ZZPO, H. Sikiri: ,,Prisilna pravila neposredne primjene i mjerodavno materijalno pravo u meunarodnoj arbitrazi", Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 1/1999, str. 85-91.

12

U odnosu na formu tuzbe, u pravilu, ne postoji nikakva vezanost. Tuzba se moze podnijeti pisanim putem, ali i usmeno na protokol arbitraznog suda, ako se radi o institucionalnim arbitrazama. Najvaznije je da tuzbeni zahtjev bude na jasan nacin istaknut.30 Takvo rjesenje prihvaa u potpunosti njemacko i austrijsko pravo. Meutim, ipak se mora istaknuti da veina pravilnika predvia pisano podnosenje tuzbe. Mogunost pokretanja arbitraznog postupka obavijesu o arbitrazi tuzeniku predviena je u clanku 3/1 AP UNCITRAL. Trei nacin je obavijest. Sadrzaj te obavijesti moze biti obvezatan i fakultativan. Obvezatan sadrzaj je iznesen jasan zahtjev da se spor iznese pred arbitrazu, imena i adrese stranaka, upuivanje na arbitraznu klauzulu ili poseban ugovor o arbitrazi na koji se stranka poziva, naznaku ugovora iz kojega je i u vezi s kojim je spor nastao, opu prirodu tuzbe, ili naznaku novcanog iznosa koja se trazi. Trei nacin pokretanja arbitraznog postupka je prijedlog za pokretanje toga postupka. Razlika je u tomu sto se prijedlog dostavlja organima instiucionalnih arbitraza i od dana prijema toga prijedloga teku sve pravne posljedice. Zapravo, temeljna razlika izmeu prijedloga za pokretanje arbitraznog postupka i obavijesti za pokretanje arbitraznog postupka je ta da se prijedlog dostavlja direktno arbitrazi, a obavijest o pokretanju arbitraznog postupka dostavlja se direktno tuzeniku. Postoje tri momenta kad pocinje arbitrazni postupak. To je momenat kada tuzenik primi obavijest od tuzitelja o pokretanju arbitraznog postupka, momenat primitak obavijesti ili poziva tuzeniku za imenovanje svoga arbitraznog suca, te najcesi momenat, kada tuzba ili prijedlog za pokretanje arbitraznog postupka doe pred arbitrazu. Moze se rei da podnosenje arbitrazne tuzbe arbitrazi proizvodi iste pravne ucinke kao i podnosenje tuzbe drzavnom sudu. To je uobicajena praksa u hrvatskom, austrijskom i svicarskom pravu. Tu su u prvom redu materijalnopravne posljedice kao sto su prekidanje rokova zastare, izbor alternativnih obveza, isplata kamata itd.

30

P. Schlosser, o.c., str. 517-518, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 131.

13

4. Protutuzba Tuzenik moze podnijeti protutuzbu odmah po odgovoru na tuzbu, ili kasnije tijekom arbitraznog postupka ako protutuzba proistjece iz istog ugovora ili na temelju zahtjeva za prebijanje koji proistjece iz istog ugovora. To je samostalni zahtjev koji tuzenik podnosi u istom arbitraznom postupku i o tom zahtjevu sud odlucuje arbitraznom odlukom. U veini pravnih sustava i u arbitraznom postupku dopusteno je podnosenje protutuzbe. Za to se traze dva uvjeta i to da je predmet protutuzbe obuhvaen arbitraznim sporazumom, te da se radi o istom pravnom odnosu. Ovdje je potrebito takoer istaknuti da podnosenje protutuzbe ne znaci negiranje tuzbe, nego je to samostalni zahtjev koji se iznosi pred arbitrazni sud. Protutuzba se moze podnijeti u tri vremenska perioda i to najkasnije u ostavljenom roku za odgovor na tuzbu, druga mogunost je podnosenje protutuzbe do zakljucenja rasprave i trei koji kombinira prva dva i to tako da se predvia da se protutuzba podnosi najkasnije s odgovorom na tuzbu, ali se taj rok moze produziti i ako arbitraza procjeni da za to postoje valjani razlozi. Najprihvatljivije rjesenje je da se protutuzba moze podnijeti odmah s odgovorom na tuzbu, radi brzeg i efikasnijeg rjesavanja arbitraznog spora.

5. Odgovor na tuzbu Po primitku tuzbe arbitraza je salje tuzeniku na odgovor pozivajui ga da u odreenom roku dostavi odgovor s pozivom da se posebno ocituje na cinjenice na kojima se zasniva sluzbeni zahtjev, sporna pitanja i tuzbeni zahtjev. Pitanje odgovora na tuzbu u arbitraznom postupku uglavnom se propisuje pravilnicima odgovarajuih arbitraznih sudova. U pravilu ti pravilnici predviaju mogunost podnosenja odgovora na tuzbu i obvezu dostavljanja tuzbe tuzeniku na odgovor.31 Dostava tuzbe na odgovor, u postupku pred institucionalnim arbitrazama, vrsi se preko organa tih arbitraza, dok se u postupku pred ad hoc arbitrazama tuzba dostavlja direktno tuzeniku, i ta se dostava tuzbe moze tumaciti kao poziv za podnosenje odgovora na tuzbu, ali

31

Vidi clanak 4/3 i clanak 15/1 PDASCHD, clanak 31. PA Zürich, clanak 23. MZ UNCITRAL, clanak 19. AP UNCITRAL, clanak 22. PVTA, 42 PASL, itd.

14

postoji i druga mogunost kada ve formirano arbitrazno vijee pred ad hoc arbitrazom dostavlja tuzbu tuzeniku s pozivom da na tuzbu odgovori. Ako se pogleda rok za odgovor na tuzbu tu postoje razlicita rjesenja od tri dana, jednoga ili dva tjedna, 15 dana, 30 dana itd.32 One odgovore na tuzbu koji dou i izvan zadanoga roka takoer treba uzeti u postupak. Clanak 19/1 AP UNCITRAL sadrzi efikasno rjesenje koje regulira dostavljanje odgovora na tuzbu namijenjena u prvom redu ad hoc arbitrazama. Prema tim rjesenjima arbitraza odreuje rok u kojemu tuzenik treba odgovoriti na tuzbu. Ovdje je posebice potrebito istaknuti kako se radi o pravilima koja su u prvom redu namijenjena ad hoc arbitrazama pa je jasno da se arbitraza formira u postupku poslije dostave obavijesti tuzeniku o pokretanju arbitraznog postupka, ili direktno dostave tuzbe tuzeniku. Tuzitelj tuzeniku direktno dostavlja obavijest o arbitrazi ili i obavijest i tuzbu zajedno. Nakon toga postupka formira se arbitrazno vijee koje bi tek nakon formiranja, na temelju odredbe clanka 19/1 AP UNCITRAL trebalo odrediti rok u kojemu se tuzenik treba ocitovati na tuzbu. Zato mislim da bi bilo dobro da se u slucaju kada tuzitelj s obavijesti o arbitrazi dostavi tuzeniku i tuzbu da u odreenom roku tuzenik dostavi odgovor na tuzbu i prije formiranja arbitraznog vijea tako da arbitrazno vijee ve u momentu formiranja ima ispred sebe odgovor na tuzbu. Ovakvo bi rjesenje doprinjelo brzem i efikasnijem voenju postupka, a i sto boljem odabiru clanova arbitraznog vijea, posebno predsjednika arbitraznog vijea koji moze imati odlucujui utjecaj pri donosenju odluke. Za tuzenika je u svakom slucaju dobro da odgovori na tuzbu. Veina pravilnika ostavlja na volju tuzeniku hoe li ili nee odgovoriti na tuzbu. Rijetki su oni pravilnici koji obvezuju tuzenika odgovoriti na tuzbu.33 Pravovremeni odgovor na tuzbu pomaze da arbitrazno vijee ili arbitar pojedinac u vrlo ranoj fazi postupka ima tocan pregled stanja u spisu, na pocetku postupka i moze brze donijeti arbitraznu odluku. Druga posljedica koja nastaje podnosenjem odgovora na tuzbu je ta da se ve po primitku odgovora na tuzbu moze rijesiti arbitrazni spor.34 Takvi pravilnici ili predviaju da se presuda moze donijeti na temelju spisa u predmetu, ako stranke izricito ne traze odrzavanje usmene rasprave, ili u odredbama o voenju postupka

32 33

Vidi clanak 30. PA Zürich, clanak 5/1 PDASCHD. AP UNCITRAL u clanku 19/1 reguliraju da je tuzenik duzan odgovoriti na tuzbu. 34 Vidi clanak 22/1 PAB, clanak 14/1 PDASCHD, clanak 24/1 MZ UNCITRAL, clanak 25/1 AB UNCITRAL.

15

utvruju da se moze odluciti nakon usmene rasprave, ili u slucaju kad nije bilo usmene rasprave onda je potpuno ocekivano da se u arbitraznom spisu nalazi i odgovor na tuzbu. Jedna od posljedica odgovora na tuzbu u arbitraznom postupku je da se na taj nacin eliminira mogunost donosenja presude zbog izostanka. Ako tuzenik ne odgovori na tuzbu, pa to ne ucini i u naknadno ostavljenom roku, neki pravilnici imaju odredbu po kojoj se tada zakljucuje da tuzenik priznaje tuzbeni zahtjev i da se odrice prigovora. Najvaznija posljedica koja nastaje u situaciji kada tuzenik ne odgovori na tuzbu je ta da je tada ispunjen jedan od uvjeta za donosenje presude zbog izostanka, uz napomenu da moraju biti ispunjeni i ostali kumulativni uvjeti. Ipak veina arbitraznih sustava nema neki rigorozan stav prema tomu je li tuzenik odgovorio na tuzbu, pa se postupak nastavlja i dalje bez obzira na odgovor na tuzbu.35 Ovdje je takoer potrebito jos jedanput napomenuti kako je dobro imati odgovor na tuzbu u sto ranijoj fazi postupka, cak i prije formiranja arbitraznog vijea, jer je nesporno da s odgovorom na tuzbu arbitrazni suci ili sudac raspolazu potpunijim stanjem stvari u spisu pa to moze i utjecati na sastav arbitraznog vijea ili imenovanje suca pojedinca. Za tuzenike je u svakom slucaju dobro odgovoriti na tuzbu u arbitraznom postupku, jer to doprinosi njegovoj pravnoj sigurnosti, ali i utjece na najbolje formiranje arbitraznog vijea, brzinu postupka, smanjenja troskova, poveava efikasnost postupka itd. 6. Izmjene i dopune i povlacenje tuzbe ili odgovora na tuzbu Prema cl. 20. AP UNCITRAL tijekom arbitraznog postupka moze se izmijeniti ili dopuniti tuzba ili odgovor na tuzbu, uz ogranicenje da tako izmijenjena tuzba mora ostati u okviru arbitrazne klauzule ili arbitraznog ugovora. Pod izmjenom tuzbe podrazumijeva se poveanje tuzbenog zahtjeva, izmjenu stvarne ili pravne podloge zahtjeva, ili se navode nova sporna pitanja. Izmjena tuzbe je u arbitraznom postupku dopustena u razlicitim pravnim sustavima. Najvazniji i zapravo jedini uvjet je taj da tako izmijenjena tuzba u arbitraznom postupku mora biti pokrivena arbitraznim sporazumom.36

35

Vidi clanak 28/1 AP UNCITRAL, clanak 25/2 MZ UNCITRAL, clanak 15/1 PDASCHD, clanak 22/1 PAB itd. 36 U njemackom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 132, P. Schlosser, o.c., str. 556-557, G. Henn, o.c., str. 129, K. H. Schwab, o.c., str. 120-121, u austrijskom pravu K. Fasching, o.c., str. 101, A. Goldstajn ,,Meunarodna trgovacka arbitraza", o.c., str. 84.

16

Pored toga tu se postavljaju jos dva problema i to do kojega se momenta moze izmijeniti tuzba, i drugo pitanje odnos tako promijenjene tuzbe i vijea koje je formirano prije promjene tuzbe. Ve prije je istaknuto da ne moze biti promjene tuzbe ako takvu promjenu ne obuhvaa arbitrazni sporazum. S druge strane, arbitraznu tuzbu je potrebito promijeniti u sto ranijoj fazi toga postupka, odnosno odmah nakon sto su nastali razlozi za izmjenu tuzbe ili odmah nakon sto je za te razloge doznao tuzitelj. Ipak moze se kazati da se izmjena arbitrazne tuzbe dopusta do okoncanja glavne rasprave u tom postupku.37 Tako npr. AP UNCITRAL u clanku 20. i MZ UNCITRAL u clanku 23/2 predviaju rjesenje prema kojemu arbitrazno vijee odlucuje o svrsishodnosti i opravdanosti izmjene tuzbe u arbitraznom postupku, posebno stoga da se izmjena tuzbe ne bi koristila za neopravdano odugovlacenje postupka. I izmjena tuzbe se moze reflektirati na sastav arbitraznog vijea, pa je stoga vrlo vazno u sto ranijoj fazi postupka mijenjati tuzbeni zahtjev. S druge strane, izmjena tuzbe je mnogo lakse realizirati pred institucionalnom arbitrazom, pa je u slucaju potrebe relativno lakse promijeniti cak i arbitrazno vijee. Ako bi to bilo potrebito uciniti kod zakljucenja glavne rasprave, tada to stvara dodatne probleme jer je arbitrazni postupak zapravo okoncan. Izmjena tuzbe ima posljedice i na arbitrazne troskove, osiguranje dokaza itd. Stranke u arbitraznom postupku takoer mogu povui tuzbeni zahtjev ili odgovor na tuzbu. U tom slucaju e arbitrazno vijee ili arbitar pojedinac postupiti sukladno odgovarajuim pravilnicima po kojima se vodi arbitrazni postupak. 7. Izbor arbitra pojedinca ili arbitraznog vijea AP UNCITRAL predvia da se imenovanje arbitra pojedinca vrsi na prijedlog stranaka sporazumno. Ako stranke ne mogu izvrsiti izbor sporazumno, stranke imenuju ovlastenika za imenovanje arbitara, a ovlastenik je duzan u roku od 60 dana imenovati arbitra. Arbitraza je toliko dobra koliko su dobri arbitri,38 zato je potrebito prigodom imenovanja arbitraznih sudaca, postupiti s posebnom paznjom o izboru pojedinaca, kako bi se spor mogao rijesiti na najbolji nacin.

37

Tako clanak 43. PASL, izricito utvruje momenat za izmjenu tuzbe do okoncanja glavne rasprave, a clanak 20. AP UNCITRAL i clanak 23/2 i clanak 16. MTK, isto tijek arbitraznog postupka uz obvezno odobrenje suda za tu dopunu. 38 A. Goldstajn ,,MTA", Zagreb, 1976, str. 16., a prema G. Henn, o.c., str. 101 imenovanje arbitraznog suca je najvazniji cin koji se dogaa u arbitraznom postupku.

17

Veina autora je prihvatila misljenje prema kojemu samo fizicka osoba moze biti arbitrazni sudac. Zastupam, takoer, misljenje da za to postoji niz razloga, kao sto su brzina postupanja, efikasnost, laksa organizacija postupka posebice u meudrzavnim arbitraznim postupcima itd. S druge strane, u arbitraznom postupku se moze osigurati strucnost sudaca kakva se zeli, pa nema potrebe angaziranja posebnih instituta ili njihovih organa koji bi bili sudac u arbitraznom postupku. Kada govorimo o arbitraznom postupku stranke sasvim samostalno odreuju arbitrazne suce, ako se radi o ad hoc arbitrazama, a ako se radi o institucionalnim arbitrazama ta je suverenost ogranicena na listu arbitara koju u pravilu formiraju institucionalne arbitraze, ali uz napomenu da ta lista arbitara nije iskljuciva. Stranke se odlucuju za arbitrazu dobrim dijelom i radi toga koje arbitre mogu angazirati za rjesenje njihovoga spora. Ti razlozi su u prvom redu osobna svojstva arbitraznih sudaca kao sto je drzavljanstvo, kao sto je strucnost, osobno povjerenje itd. U prvom redu suci moraju imati poslovnu sposobnost, a neki autori upotrebljavaju termin potpune poslovne sposobnosti.39 Neki zakoni i izricito propisuju poslovnu sposobnost,40 a u veini zakona se traze isti uvjeti kao i za suca drzavnog suda. O pitanju poslovne sposobnosti arbitraznih sudaca imamo dosta razlicitih misljenja. Poznato je npr. da prema clanku 1032/3 DZPO, maloljetnost, gluhoa ili nijemost, te lisenost obavljanja sudacke duznosti koja je utvrena sudskom presudom, moze biti samo razlogom za trazenje izuzea arbitraznog suca, ali to opet znaci da takve osobe mogu biti suci u arbitraznom postupku. To nije sporno ako se takve osobe nalaze na listi arbitraznih sudaca pojedinih institucionalnih arbitraza. Naime vidjeli smo da se stranke mogu sporazumjeti o tomu da se spor rijesi i bez odrzavanja glavne rasprave. To znaci da osoba koja je gluha ili nijema sasvim normalno moze procitati spis i glasovati po svojoj savjesti. Osim uvjeta o poslovnoj sposobnosti suca u arbitraznom postupku u razlicitim pravnim sustavima postoje i ostala ogranicenja koja se odnose na sudovanje u arbitraznom postupku. Jedno je kada stranke zele iskljucivo tocno odreenu osobu po imenu iz odreenog kruga osoba, i time eliminiraju sve okolnosti moze li ta osoba biti arbitrazni sudac ili ne, ili to prepustaju ovlasteniku za imenovanje. Kada govorimo o kvalifikacijama arbitraznih sudaca postoje dvije oprecne tendencije. To je u prvom redu cinjenica da se osim rijetkih izuzetaka ne propisuje strucna sprema te da se zastupa stav da arbitrazni suci ne moraju imati odreene kvalifikacije nego samo poslovnu

39 40

A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 146. Vidi clanak 244/c ZZPO.

18

sposobnost, i druga tendencija je da su u stvarnosti arbitrazni suci u pravilu strucnjaci visokoga ranga, profesori pravnih fakulteta, strucnjaci s podrucja financija, bankarstva, proizvodnje i prometa odreenih proizvoda itd. Ako npr. pogledamo arbitraznu listu sudaca arbitara arbitraznog suda Meunarodne trgovacke komore u Parizu koja sadrzi 25 imena, vidjet emo da su njih sest profesori pravnih fakulteta u svojim zemljama, ostali su uglavnom predsjednici odreenih nacionalnih arbitraznih sudova. Kada govorimo o drzavljanstvu arbitraznih sudaca, drzavljanstvo nije smetnja za stjecanje svojstva suca u arbitraznom postupku. Uobicajeno je da u meunarodnim arbitrazama svaka stranka imenuje suca svoga drzavljanstva, a oni zajednicki neutralnog predsjednika arbitraze. Kako smo vidjeli prema austrijskom, njemackom kao i svicarskom pravu, u principu nema ogranicenja da strani drzavljani mogu biti suci u arbitraznom postupku koji se vodi u tim zemljama.41 Kada se govori o broju arbitraznih sudaca, arbitraza odlucuje ili po sucu pojedincu ili u arbitraznom vijeu. Sudac pojedinac najcese odlucuje u sporovima male vrijednosti, te ukoliko stranke pripadaju istoj drzavi. Kada se govori o arbitraznom vijeu potrebito je istai da ono u pravilu ima tri clana, a rjee pet clanova, uz dodatak da postoje odreeni sustavi koji dopustaju da arbitrazno vijee moze imati i paran broj clanova. Sudac pojedinac u arbitraznom postupku se u pravilu angazira kada se radi o sporu do odreene vrijednosti, ili kada se radi o sporu izmeu stranaka iste drzave. Kada se govori o arbitraznom vijeu moze se kazati da je arbitrazno vijee danas pravilo u meunarodnim arbitraznim sporovima. U arbitraznom postupku s meunarodnim elementom arbitrazno vijee omoguava komunikaciju i potpunu mogunost koordinacije izmeu razlicitih pravnih rezima drzava cije su stranke u sporu uz sve ostale prednosti.42 Arbitrazno vijee se moze sastojati od parnoga i neparnoga broja clanova.43 Kod parnog broja clanova arbitraznog vijea ostavlja se pravo strankama da same odlucuju koliko e biti sudaca u arbitraznom postupku, a ako stranke to ne ucinu predvia se formiranje arbitraznog vijea od neparnog broja clanova. Temeljno pitanje koje se postavlja kod parnog broja clanova arbitraznog vijea je kako donijeti odluku kada se pri glasovanju postigne isti broj glasova. U tom slucaju se imenuje naknadno arbitar (umpire) karakteristican za englesko pravo, pa sam taj sudac donosi odluku o arbitraznom sporu.

41 42

H. Glatfelder, o.c., str. 12. A. Goldstajn, MTA, Zagreb, 1976, str. 38. 43 P. Schlosser, o.c., str. 438.

19

Drugi nacin je da se imenuje trei arbitar (tiers arbitre) i za njega je karakteristicno da se on priklanja stavu jednoga ili drugoga suca. Sljedee rjesenje da se u slucaju istog broja glasova imenuje trei sudac, ali on sudjeluje samo u glasovanju. Cetvrti i najtezi nacin razrjesenja situacije koja nastaje kada se u arbitraznom vijeu sastavljenom od parnoga broja glasova u glasovanju postigne isti broj je taj da se tada ugovor o arbitraznom sudovanju stavlja izvan snage, kao sto je to npr. u clanku 1033/2 DZPO.44 To znaci da su sve radnje koje su do tada poduzete i realizirane u arbitraznom postupku ucinjene bez bilo kakve svrhe. Kada se govori o arbitraznom vijeu od neparnog broja clanova, moze se kazati da je to pravilo arbitraznog sudovanja. Najcesa situacija je da svaka stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci zajedno imenuju predsjednika suda. Odredba o neparnom broju clanova u arbitraznom vijeu je vrlo cesta u pravilnicima odgovarajuih insticionalnih arbitraza. Neki zakoni to izricito propisuju.45 Postoji nekoliko prednosti arbitraznog vijea sastavljenog od neparnog broja clanova. U prvom redu predsjednik arbitraze u najveoj mjeri upravlja postupkom. On je u veini slucajeva osoba iz zemlje u kojoj se vodi arbitrazni postupak, sto opet znaci da najbolje poznaje pravo te zemlje u kojoj se vodi postupak. Vijee od neparnog broja clanova eliminira sve negativnosti koje mogu nastati imenovanjem vijea od parnog broja clanova. Stoga treba biti vrlo oprezan kada se primjenjuju odredbe MZ UNCITRAL, jer je prema clanku 10. toga model zakona mogue da se stranke sporazume o formiranju arbitraznog vijea od parnog broja clanova. Najuobicajeniji nacin imenovanja sudaca i formiranja arbitraznog vijea je da svaka stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci imenuju treega ­ predsjednika arbitraznog vijea. Sam nacin imenovanja arbitraznih sudaca moze se gledati kroz tri nacina imenovanja, i to imenovanje ve u arbitraznom ugovoru, zatim imenovanje na prijedlog stranaka, te imenovanje arbitraznih sudaca od treih osoba koje ne sudjeluju u arbitraznom postupku. Manjkavost prvog nacina imenovanja je ta sto ne pruza najbolju mogunost izbora sudaca, jer se u trenutku zakljucivanja arbitraznog ugovora i ne zna o cemu e se voditi arbitrazni postupak, ne zna se kakva je potrebita specijalnost sudaca, pa cak se i ne zna hoe li uope biti arbitraznog postupka.

44 45

Vidi A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 87, K. H. Schwab, o.c., str. 55, G. Henn, o.c., str. 109. Vidi clanak 580. OZPO.

20

Po momu misljenju puno je jednostavnije i bolje imenovati arbitrazne suce onda kada spor nastane. Kod institucionalnih arbitraza koje u pravilu imaju svoje liste, imenovanje arbitraznih sudaca je jednostavno i brzo. Liste arbitraznih sudaca donosi nadlezni organ one istitucije pri kojoj se nalazi arbitrazni sud. Ti suci se nalaze na listi u pravilu cetiri godine. Liste su na neki nacin jamstvo strankama da su suci cija se imena nalaze na tim listama kvalificirani za donosenje odluke u arbitraznom postupku. Meutim postoje negativne karakteristike liste arbitara kao sto je suzavanje autonomije stranaka pri izboru arbitraznog suca. Najbolje rjesenje imaju oni pravilnici koji dopustaju i imenovanje sudaca koji nisu na listi arbitara odreene institucionalne arbitraze. Tako i stalni arbitrazni sud konstituiran pri Hrvatskoj gospodarskoj komori ima svoje liste arbitara i to za sporove s meunarodnim i bez meunarodnog elementa. Neovisnost i nepristranost arbitraznih sudaca je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen kako bi se arbitrazni postupak koji se vodi ili koji je okoncan drzao valjanim. S jedne strane neovisnost i nepristranost sudaca u arbitraznom postupku je specificna jer suce imenuju stranke. S druge strane, odluka koju donose suci u tom postupku ima snagu odluke donesene pred drzavnim sudom. Tu neovisnost i nepristranost nije mogue precizno navesti bilo gdje, ali se navode pojedini slucajevi kada njihovo postojanje dovodi u pitanje neovisnost i nepristranost.46 Tako npr. prema nekim autorima neovisnost i nepristranost arbitraznih sudaca moze ugroziti pripadnost suca nekoj stranci ili nekoj religiji koja je suprotna jednoj od stranaka moze biti razlogom za izuzee.47 Neki autori razlikuju osobnu, stvarnu i pravnu neovisnost. Osobna se ogleda u osobnim karakteristikama sudaca, a stvarna se gleda s aspekta odnosa cinjenica da se ipak radi o privatnom sudu ili arbitrazi a da posljedice takve odluke proizvode ucinke kao i odluka drzavnog suda. Ugovor izmeu stranaka i arbitraznih sudaca je ugovor kojim se arbitrazni suci obvezuju da e sudjelovati u arbitraznom postupku u svojstvu suca u postupku koji tee izmeu stranaka i da e za taj svoj rad u veini slucajeva dobiti i honorar. Po nekim autorima u

46

Pavle Pensa ,,Svicarska nova pravila u meunarodnoj arbitrazi", u Meunarodno poslovno pravo, br. 3-4, sijecanj-veljaca, 1989, Ljubljana, str. 7. 47 Poblize o tomu T. Fasching, o.c., str. 65.

21

postupku pred institucionalnim arbitrazama govorimo o trostranom pavnom odnosu i to pravnom odnosu izmeu stranaka, organizacije pri kojoj je formirana arbitraza i s tree strane obveze da se arbitrazni suci imenuju s ve formirane liste.48 Ovdje je takoer potrebito istaknuti da postoji mogunost da arbitrazni sudac s liste arbitara ne zeli preuzeti funkciju arbitraznog suca. S druge strane samo pristajanje biti na listi institucionalne arbitraze znaci da pristajete sudjelovati u svim arbitraznim postupcima, ako ne postoje valjani razlozi za to da se mozete osloboditi te duznosti, uz napomenu da je arbitrazni ugovor s arbitraznim sucem strogo osoban te da on ne moze umjesto sebe imenovati zamjenika. Naime, ne smijemo zaboraviti da se u arbitraznom postupku od stranaka odreuju suci koji uzivaju najvee povjerenje stranaka te da svako odustajanje od odreenih sudaca moze dovesti do nedostatka povjerenja i u arbitrazu i u ponasanju stranaka u arbitraznom postupku. Kada se govori o izuzeu suca openit je stav da se sudac moze ponovno imenovati nakon sto prestanu razlozi za izuzee. Takva zamjena arbitraznog suca moze biti realizirana tijekom postupka sve dok arbitrazni suci ne potpisu arbitraznu odluku. Ako sudac ne obavlja svoju funkciju, ili je stvarno ili pravno sprijecen obavljati tu funkciju, primjenjuju se odredbe o postupku za izuzee ili zamjenu arbitara, jer funkciju suca sudac jos ima ali je na zahtjev stranke moze izgubiti.49 Prema odredbama MZ UNCITRAL zamjenik arbitra se imenuje na isti nacin kako se imenovao sudac kojega zamjenjuje zamjenik.50

8. Prigovori u pogledu nadleznosti arbitraze Prigovor nadleznosti arbitraze mora se podnijeti najdalje u odgovoru na tuzbu ili protutuzbu. Sama arbitraza odlucuje o svojoj nadleznosti. Pitanje nadleznosti moze rijesiti ili kao prethodno pitanje, ili skupa sa konacnom odlukom. Pitanje nadleznosti arbitraznog suda je jedno od najbitnijih pitanja u arbitraznom postupku. Temeljno pitanje odlucuje o tomu je li arbitrazni sud nadlezan donijeti odluku. Za razliku od drzavnog suda, koji na svoju nadleznost pazi po sluzbenoj duznosti, arbitrazni sud, u pravilu, i to po prijedlogu stranke, pazi na svoju nadleznost nakon sto postupak zapocme tei. Jedno od najvaznijih pitanja koje se postavlja kada se utvruje nadleznost arbitraze, je

48 49

P. Schloser, o.c., str. 448. Vidi clanak 13/1/2 i clanke 6. i 9. AP UNCITRAL. 50 Vidi clanak 15 MZ UNCITRAL

22

pitanje u kojem momentu se moze postaviti prigovor nenadleznosti, te drugo pitanje je pitanje organa koji odlucuje o nadleznosti arbitraznog suda. Onaj tko odlucuje o nadleznosti arbitraznog suda raspravlja o tomu postoji li ugovor o arbitraznom sudovanju, pa ako postoji takav ugovor, odlucuje je li odreeni arbitrazni sud ovlasten odlucivati u postupku. U slucajevima u kojima je sporno i jedno i drugo, svrsishodno je prije utvrivati postoji li arbitrazni ugovor, pa ako se npr. utvrdi da taj ugovor ne postoji, onda je bezpredmetno utvrivati nadleznost bilo kojeg arbitraznog suda. Ta dva organa koji odlucuju o nadleznosti arbitraznog suda su ili arbitrazni sud koji vodi taj postupak (kompetenz-kompetenz problem) i drzavni sud. Kada o nadleznosti arbitraznog suda odlucuje sam arbitrazni sud, on to rjesava u vijeu koje bi i rjesavalo meritum spora ali postoje neka druga rjesenja po kojima o nadleznosti arbitraze odlucuje prosireno vijee, posebno vijee itd.51 Jedan od nacina za ocjenjivanje nadleznosti arbitraznog suda je onaj nacin koji ne dopusta arbitraznom sudu da sam rjesava o svojoj nadleznosti, nego se to pitanje ostavlja drzavnog sudu da to rijesi, ili tijekom arbitraznog postupka ili u momentu pobijanja arbitrazne odluke, kako je to npr. predvieno u DZPO i ÖZPO.52 Temeljno pitanje koje se o ovoj problematici postavlja je pitanje moze li u svakom slucaju drzavni sud donositi konacnu odluku o nadleznosti arbitraze. Potpuno je jasna situacija kada se arbitrazni sud proglasi nadleznim, pa nezadovoljna stranka podnosi zalbu drzavnom sudu. Razlicita je situacija kada se arbitrazni sud proglasi nenadleznim, pa u tom slucaju nema ni daljnih radnji u postupku, sto opet znaci da ne postoji mogunost intervencije drzavnog suda. To dalje znaci kada arbitrazni sud u postupku donese zakljucak da on nije nadlezan za rjesavanje odreenog spora da se postupak obustavlja, ne donosi se arbitrazna odluka, sto opet znaci da drzavni sud u tom stadiju postupka ne moze rjesavati o nadleznosti, jer arbitrazna odluka nije niti donesena. Postoji situacija kada se arbitraza proglasi nadleznom postupak o meritumu spora se nadalje nastavlja, ali onoj stranci koja istice da arbitraza nije nadlezna ostaje mogunost da za zastitu u drugom stupnju pred drzavnim sudom tek u momentu trazenja ponistenja arbitrazne odluke zbog nenadleznosti arbitraznog suda i to, naravno, nakon sto je donesena odluka o meritumu spora.

51 52

Vidi clanak 57 PASL A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 73, K.H. Schwab, o.c., str. 39-40, G. Henn, o.c., str. 41-42, P. Schlosser, o.c., str. 491-492, vidi clanak 1041/1 DZPO, clanak 595/1/2 ÖZPO.

23

Nije sporno da je pitanje nadleznosti arbitraznog suda vrlo vazno pitanje koje se mora rijesiti na adekvatan nacin, pa e stranke, jer za to imaju interes, postupati s velikom paznjom i u postupku utvrivanja nadleznosti arbitraznog suda kao i u postupku o glavnoj stvari. Odluka o nadleznosti arbitraznog suda mora biti samostalna odluka koja nije ni na koji nacin vezana s odlukom o glavnoj stvari.53 Prijedlog za utvrivanje nadleznosti arbitraznog suda moze se podnijeti ve u samom momentu formiranja toga arbitraznog suda, poslije u svakom stadiju arbitraznog postupka, pa i nakon donosenja arbitrazne odluke.54 Najispravniji momenat u kojem se moze postaviti pitanje nadleznosti arbitraznog suda je momenat do podnosenja odgovora na tuzbu ili najdalje do upustanja stranke u predmet spora, u raspravu o glavnoj stvari.55 Nema nikakvih razloga koji bi sprjecavali da arbitazni sud odmah nakon isticanja prigovora o nenadleznosti ne odlucuje o tom prigovoru, barem u prvom stupnju, bez obzira sto je prigovor nenadleznosti istaknut na glavnoj raspravi. Ne mora se cekati zakljucenje glavne rasprave o predmetu spora. Moze se dogoditi da se arbitraza proglasi nenadleznom, da se na tu odluku nitko ne zali, dakle da se konacno utvrdi nenadleznost, tuzba se odbaci i ne cine se nepotrebni troskovi provoenja postupka da bi se tek na kraju utvrdilo da taj arbitrazni sud nije bio nadlezan voditi arbitrazni postupak. Ovo posebice treba istaknuti s obzirom na mogunost tuzenika da na glavnoj raspravi, na zadnjem rocistu istakne da ugovor o arbitraznom sudovanju nije niti sklopljen, nije pravovaljan, a da radi toga ne trpi nikakve stetne posljedice, nego da o tomu arbitraza mora odluciti. Iz navedenih razloga zastupam misljenje da se prigovor o nenadleznosti arbitaze mora uloziti najdalje do upustanje stranaka u glavnu raspravu. Ne postoje valjani razlozi koji bi opravdali da se pitanje pravovaljanosti o arbitraznom sudovanju postavi tek na posljednjem rocistu prije zakljucenja glavne rasprave o toj stvari. Ako se npr. prigovor o nenadleznosti arbitraze ulozi ve u odgovoru na tuzbu, o tom prigovoru se odluci odmah, pa se npr. prigovor prihvati, i nitko se na takvu odluku ne zali, znaci da je rijeseno vazno pitanje, pitanje nadleznosti, a da se sa postupkom u glavnoj stvari nije niti pocelo, pa tako nije nepotrebno ulozen nikakav ni rad, a ni sredstva.

53 54

H., Strauli-G.Messmer-F. Wiget, o.c., str. 453. H. U. Walder-Bohner, ,,Zivilprozessrecht", Zürich, 1983, str. 508. 55 Takvo rjesenje imamo u PASL, i ne dopusta se isticanje prigovora nenadleznosti ako se stranka upustila u raspravu o glavnoj stvari, a prije toga nije istaknula prigovore nadleznosti. U tomu su jos strozi clanak 16/2 MZ UNCITRAL i clanak 21/3 AP UNCITRAL koji ne dopustaju podnosenje prigovora o nadleznosti izvan roka na tuzbu ili protutuzbu. Isto tako i clanak 8/2 KKZ.

24

Dakle, kada govorimo o institutu prigovora na nadleznost arbitraznog suda temeljno pitanje je u kojem momentu se taj prigovor moze istaknuti. To svakako treba biti onaj momenat u arbitraznom postupku koji za posljedicu ima sto manje uzaludno poduzetnih bilo kakvih radnji, sto manje potrosenih sredstava i vremena. Ako bi bilo suprotno, to znaci da je ulozen odreeni napor, vrijeme i sredstva, pa se tek nakon toga utvrdilo da arbitraza nije nadlezna za rjesenje odreenoga spora. 9. Rokovi u kojima se poduzimaju odreene radnje U nasoj arbitraznoj praksi postoje dvije vrste rokova i to rokovi predvieni pravilnicima arbitraze i rokovi koje ostavljaju arbitri u vijeima ili arbitar pojedinac. Ovdje je potrebno istaknuti da su dosta rijetke situacije u kojima se zakonom reguliraju rokovi koji se odnose na arbitrazni postupak.56 Stranke su u arbitraznom postupku koje odreuju rokove u arbitrazi, ili odlukom o primjeni odgovarajuih procesnih pravila, ili na neki drugi nacin.57 To znaci da u arbitraznom postupku postoje dvije vrste rokova, i to rokovi koji su odreeni u pojedinim pravilnicima o arbitrazi, i rokova koje strankama u arbitrazi ostavlja sam arbitrazni sud. Kao i kod svih rokova i u arbitrazi se postavlja dva pitanja, i to pitanje pocetka i zavrsetka roka, te drugo pitanje je pitanje stetnih posljedica koje bi stranka trebala trpjeti zato sto u ostavljenom roku nije poduzela odreene radnje. Kada se govori o pocetku roka, to se uglavnom odnosi na prvi sljedei dan od dana kad je primljena odreena obavijest.58 Neki pravilnici predviaju supsidijarnu primjenu zakonskih propisa za rokove u arbitrazi ako ti rokovi nisu na odgovarajui nacin propisani u arbitrazi. U njemackom pravu postoji jedna novota koja pocetak roka pomie na onaj dan kada uredno funkcionira postanski promet.59 Kada se govori o zavrsetku roka, onda neki pravilnici kao npr. AP UNCITRAL na izriciti nacin kaze koji se dan drzi posljednim danom roka. To je dan kada istjece rok koji je ostavljen strankama, ako taj dan pada u nedjelju, sluzbeni praznik, ili na neradni dan u boravistu ili sjedistu adresata, onda je to prvi sljedei radni dan.60

56 57

P. Schlosser, o.c., str. 544. A. Baumbach-K. T. Schwab, o.c., str. 130. 58 Vidi clanak 2/2 AP UNCITRAL. 59 P. Schlosser, o.c., str. 545. 60 Vidi clanak 2/2 AP UNCITRAL.

25

Kada se govori o dostavi, dostavu je mogue izvrsiti, u slucaju bezuspjesnog pokusaja na adresu prebivalista ili boravista, i na adresu poslovnog sjedista ili na postansku adresu, i na posljedno poznato boraviste ili poslovno sjediste adresata. Ovo pitanje nije do kraja precizirano, posebno zato sto se ne kaze i koji organ ili druga osoba adresata moze primiti pismeno, te posebice kada bi se u tom slucaju primjenjivala AP UNCITRAL.61 Kada se govori o rokovima, onda se u prvom redu raspravlja i o posljedicama ako se propusti taj rok, pa tako i u arbitraznom postupku. Meutim, u arbitraznom postupku, u pravilu nema prekluzivnih rokova, dakle onih rokova cijim protekom stranka gubi pravo na poduzimanje pojedinih radnji.62 Neki pravilnici odreuju i rokove u kojima je potrebito donijeti arbitraznu odluku. To se odreuje ili na nacin da se odredi ukupan vremenski period u okviru kojega se mora provesti kompletan arbitrazni postupak, pa u okviru toga roka i donijeti arbitrazna odluka.63 Drugi nacin je da se orijentacijski odreuje rok u kojemu se mora donijeti odluka, nakon sto je proveden arbitrazni postupak.Dakle, racuna se samo sa rokom za donosenje arbitrazne odluke.64 10. Dokazi i raspravno rociste Ako se odrzava usmena rasprava arbitraza je duzna na vrijeme pozvati stranke da sudjeluju u radu (cl. 26. AP UNCITRAL). Arbitraza trazi od stranaka sve dokaze koji potvruju navode tuzbe ili protutuzbe. Kako bi rijesio odreeni spor arbitrazni sud s najveom paznjom mora odrediti koje e dokaze izvesti u postupku. Po jednima je arbitrazni postupak kopija postupka pred drzavnim sudom sa razlicitim nijansama o tomu hoe li se veina dokaza prikupiti prije rasprave ,,kontinentalni sustav" ili je praksa da se meritum spora meu strankama rjesava na usmenoj raspravi (angloamericki sustav).65 Openito je prihvaen stav o potpunoj autonomiji

61 62

Poblize o tomu A. Goldstajn-S. Tvira, o.c., str. 462. Izuzetak je npr. clanak 21/3 AP UNCITRAL koji kaze da se prigovor o nenadleznosti arbitraze moze podnijeti najkasnije u odgovoru na tuzbu ili protutuzbu i taj je rok prekluzivan. Tako i clanak 31. PAZ izricito kaze, da ako stranka ni u naknadno ostavljenom roku ne podnese odgovor na tuzbu da se drzi da priznaje navode u tuzbi i da se odrice od prigovora. 63 Tako na temelju clanka 13. i 18. Pravilnika MTK, Paris, kompletan arbitrazni postupak i donesena arbitrazna odluka mora biti proveden u roku od 6 mjeseci. 64 Tako u clanku 20. PDASCHD, postoji obveza da arbitrazni sud u jednom primjerenom roku ispusti arbitraznu odluku po okoncanju toga postupka. 65 P. Schlosser, o.c., str. 535-536, N. Guldener, o.c., str. 608.

26

arbitraznog suda pri izvoenju dokaza, ali je potrebito i respektirati prijedloge stranaka za izvoenje pojedinih dokaza.66 Bitno pitanje je i bitno nacelo da obje stranke u arbitraznom postupku pri izvoenju dokaza moraju imati ravnopravni polozaj. Kako bi dosao do tih potrebitih dokaza, arbitrazni sud moze traziti pomo drzavnih sudova ili po pitanju razlicitih odluka ili po pitanju samog izvoenja dokaza drzavnog suda (ocevid) kada to nije mogue izvesti od arbitraznog suda. Neki pravilnici kao npr. PASL ima odredbu po kojoj se tek po preslusanju stranaka izvode pojedini dokazi. Ovakvo rjesenje doprinosi brzini i efikasnosti postupka jer je ipak preslusanje svjedoka dokaz nakon kojega se cak moze i donijeti arbitrazna odluka ili uputiti na druge dokaze koje treba izvesti kako bi se rijesio arbitrazni spor. Ponekad se u arbitraznom postupku inzistira na neovisnosti i neposrednosti pri izvoenju dokaza. Danas se prakticira primjena oba ova nacela. Bitno je istaknuti da arbitrazni sud mora omoguiti jednak tretman stranaka u tom postupku pri izvoenju dokaza. 11. Svjedoci U cl. 25., st. 2., AP UNCITRAL predvieno je da je stranka koja predlaze svjedoke duzna najmanje 15 dana prije rasprave dostaviti podatke o svjedocima, te jezik na kojem e svjedociti. Svjedoci se preslusavaju bez prisege, i nema prisilnog dovoenja. I u arbitraznom postupku se svjedocenje uzima kao jedno od najvaznijih nacina izvoenja dokaza, kako bi se najoptimalnije rijesio spor. Postoje dvije vrste cinjenica koje svjedok iznosi pred arbitraznim sudom i to cinjenice koje iznosi na temelju necega o cemu je cuo od drugih i cinjenica koje je sam osobno opazio. I kada se govori o svjedoku u arbitraznom postupku, jednako kao i u odreenim parnicnim postupcima, postavljaju se tri pitanja i to pitanje osoba koje mogu biti svjedoci, nacin na koji se uzima iskaz svjedoka, te pitanje prisilnih mjera pri osiguranju svjedocenja. Kada se govori o sposobnosti biti svjedokom razlikujemo situaciju koja zabranjuje odreenim osobama svjedocenje kao npr. u nekim slucajevima gdje stranka ne moze biti

66

Postoje i druga misljenja koja drze da je u izvoenju dokaza u prvom redu inicijativa stranaka, te da bi se sud trebao zadrzati na onim dokazima koje stranke predlazu. Tako T. Ruede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 254. Isto tako i Sekolec, o.c., str. 66, analizirajui odredbu clanka 24/1 AP UNCITRAL drzi da arbitrazni sud nije duzan samoinicijativno utvrivati materijalnu istinu mimo volje stranaka. Tako i A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 138, P. Schlosser, o.c., str. 537.

27

svjedok, pa i u slucajevima kada se radi odreenog svojstva izmeu stranke i svjedoka mora uskratiti svjedocenje. Tako npr. prema svicarskom i njemackom pravu stranka ne moze biti preslusana kao svjedok u arbitraznom postupku.67 U pravilu je lazno svjedocenje i u arbitraznom postupku kazneno djelo, ali uz dodatak ako je takvo lazno svjedocenje bilo temelj na kojemu je sud donio odluku. Postoje razlozi koji uskrauju svjedocenje iz odreenih razloga, kao npr. u svicarskom pravu slicni razlozi koji dovode do izuzea arbitraznog suca.68 U austrijskom pravu cak postoje razlozi koji zabranjuju svjedocenje u arbitraznom postupku.69 Potrebito je istaknuti da nema nikakve prisile u arbitraznom postupku u odnosu na bilo koga, pa tako i u odnosu na preslusanje svjedoka. Za razliku od nekih parnicnih postupaka, potrebito je istaknuti da nema mogunosti polaganja prisege prije svjedocenja Pri uzimanju iskaza svjedoka postavljaju se daljnja dva pitanja, a to je pitanje organa koji uzima svjedocenje i nacina na koji se to svjedocenje uzima. Nesporno je da arbitrazni sud uzima svjedocenje, ali se pri svjedocenju moze obratiti i drzavnom sudu.70 Kada se govori o nacinu uzimanja iskaza svjedoka, onda se primjenjuje usmeni i pisani nacin iskaza. Razumije se da pri svjedocenju prednost ima usmeni nacin iskaza, jer se u tom slucaju omoguuje svim sudionicima u postupku postavljati pitanja za koja se misli da e pomoi rijesiti pitanje spora. Tada se moze u potpunosti ostvariti nacelo kontradiktornosti. Ostavlja se mogunost da stranke od svjedoka dobiju odgovor na pitanja koja su bitna za rjesenje spora. U arbitraznom postupku nije dopusteno postavljanje kapcioznih pitanja (pitanja koja sugeriraju odgovor), osim ako se na drugaciji nacin ne moze doi do potrebitih spoznaja.71

67

Kada govorimo o njemackom pravu onda autori nisu jedinstveni. Tako P. Schlosser, o.c., str. 531 izricito istice da prema njemackom pravu nije mogue preslusavati stranke kao svjedoke, dok suprotno istice K. H. Schwab, o.c., str. 106-107. Prema svicarskom pravu nije mogue stranku preslusati kao svjedoka u postupku pred arbitrazom. Tako H. U. Walder-Bohner ,,Zivilprozessrecht", o.c., str. 354. 68 Vidi clanak 158, 159. ZZPO. 69 Vidi clanak 320. i 321. OZPO. 70 Vidi clanak 589. OZPO, clanak 1045/1 DZPO, 251/2 ZZPO. 71 A. Goldstajn, o.c., str. 52.

28

Kada se radi o usmenom preslusavanju svjedoka, nije obvezatno voenje zapisnika ali se to preporuca i prakticno je.72 Postoje i situacije kada nije mogue koristiti samo usmenu izjavu svjedoka, nego takva izjava mora biti upisana u zapisnik kao npr. u slucaju kada drzavni sud preslusava svjedoka za potrebe arbitraznog postupka pa izjavu svjedoka jedino moze prezentirati u pisanom obliku arbitraznom sudu. Zato je u potpunosti ispravno rjesenje u svicarskom pravu gdje se obvezatno u raspravi u arbitraznom postupku pred sudom vodi zapisnik, pa se to odnosi i na preslusanje svjedoka, i to pod prijetnjom apsolutnog razloga za ponistenjem arbitrazne odluke.73 Nesporno je da je najoptimalnije izjasnjavanje svjedoka usmeni nacin. Pisane izjave svjedoka bi se mogle koristiti samo ako se radi o kratkom izjasnjavaju o tocno odreenoj stvari i to pod uvjetom da se o pisanom izjasnjavanju svjedoka ocituje ona stranka koja nije predlozila toga svjedoka. 12. Vjestaci Stranke su duzne staviti vjestacima na uvid sve dokumente kako bi mogli napraviti ekspertizu dokaza. Svaka stranka moze dovesti svoje vjestake kako bi postavljali pitanja arbitrazom odreenom vjestaku. To su osobe fizicke ili pravne koje daju svoje misljenje o proteklim i sadasnjim ucincima, a imaju za cilj pomoi sucu utvrditi i objasniti pravo-relevantne cinjenice.74 Na vjestvo u arbitraznom postupku primjenjuju se odredbe odgovarajuih nacionalnih zakona kojima se regulira pitanje vjestaka u postupku pred drzavnim sudom, pa ih stoga pojedini arbitrazni pravilnici dosta rijetko spominju. U momentu imenovanja vjestaka posebice je vazno odrediti sto se od vjestaka tocno trazi. I u arbitraznom postupku stranke su duzne vjestaku dati na uvid sve predmete i dokumente koji su od znacenja za taj arbitrazni postupak. Razlozi za izuzee vjestaka su isti oni kao i za izuzee suca drzavnog suda, te je to i propisano odgovarajuim zakonima za postupke koji se vode pred drzavnim sudom.75

72

Tako u njemackom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 140., K. H. Schwab, o.c., str. 105-106, G. Henn, o.c., str. 143. Tako i A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 175. 73 Vidi clanak 250. ZZPO, clanak 67. PASL, T. Rüede, R. Hadenfeldt, o.c., str. 244. 74 L. Ude, o.c., str. 212, M. M. Guldener, o.c., str. 347. 75 U njemackom pravu clanak 406/1/1 DZPO, G. Kalhe, o.c., str. 57, u austrijskom pravu clanak 355 OZPO, u svicarskom pravu clanak 173/2 ZZPO.

29

Ovdje je potrebito istaknuti da se od iste osobe moze zatraziti vjestvo, ali i da bude kao svjedok. Temeljna razlika izmeu svjedoka i vjestaka je ta sto je svjedok nezamjenjiv, a vjestak zamjenjiv. Ako je angazirano vise vjestaka, a oni se ne mogu sloziti o vjestvu, onda svatko od imenovanih vjestaka daje svoje misljenje.76 13. Suparnicari Suparnicarstvo u arbitraznom postupku je mogue samo ako su svi suparnicari zakljucili ugovor o arbitraznom sudu sa suprotnom strankom i ako su svi suparnicari suglasni o arbitrima koje oni imenuju. Ovdje je potrebito napomenuti da je suparnicarstvo i u arbitraznom postupku dopusteno, osim u slucajevima kada je to odgovarajuim pravilnicima izricito zabranjeno. Kada je u pitanju obicno suparnicarstvo, onda ne postoje nikakvi problemi za sudjelovanje svih suparnicara u arbitraznom postupku, a ako se radi o nuznom suparnicarstvu, onda nema arbitraznog postupka ako se sve strane dragovoljno ne izjasne o arbitraznom sudovanju, u suprotnom se drzi da u arbitraznoj tuzbi postoji pomanjkanje aktivne ili pasivne legitimacije.77 Bitno je da svi suparnicari moraju biti predvieni arbitraznim ugovorom, ili da poslije pristanu na arbitrazni postupak. Uvijek mora postojati jasno izrazena volja da suparnicari zele da se spor rijesi pred arbitrazom. Pitanje imenovanja sudaca u arbitraznom postupku u situaciji kada postoje suparnicari je vrlo bitno. Temeljno nacelo je da nitko od suparnicara ne moze biti zakinut u odnosu na drugoga u bilo cemu, a posebno u imenovanju arbitraznih sudaca. Ovo pitanje posebice dobiva na vaznosti kada se radi o ad hoc arbitrazi, za koje znamo da nemaju svoje organe, nemaju svoje liste arbitara pa je i izbor sudaca kada postoje suparnicari zamrseniji. Naravno da ne postoji problem kada su se suparnicari i na strani tuzenika i tuzitelja sporazumno dogovorili o imenovanju svoga suca. To posebice predstavlja problem kada su pravilnici pojedinih arbitraza odredili maksimalni broj clanova arbitraznog vijea, i u to u pravilu na tri, ili kao u

76 77

Vidi clanak 178/2 ZZPO. U njemackom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 126-127, K. H. Schwab, o.c., str. 117, G. Henn, o.c., str. 128.

30

Sloveniji, na pet clanova. U situaciji kada imamo niz suparnicara na jednoj ili na drugoj strani, sasvim je jasno da svi suparnicari ne mogu u vijeu imati svoga suca. Postoje dva nacina rjesavanja problema kada se suparnicari ne mogu dogovoriti o imenovanju sudaca. Jedan nacin je da se strane sporazume o tomu tko trei treba imenovati suca u njihovo ime, je li to nadlezni drzavni sud, sama arbitraza koja vodi postupak, ovlastenik za imenovanje itd. Ovdje je potrebito posebno napomenuti da je broj sudaca u arbitraznom vijeu ogranicen, te da to predstavlja problem. Druga mogunost je kada se stranke ne mogu sporazumjeti oko suca, da u tom slucaju prestaje vaziti ugovor o arbitraznom sudovanju, i to na jednak nacin kao u situaciji kada se kod glasovanja o arbitraznoj odluci postigne isti broj glasova. Vazno je napomenuti da nema nikakvog prisilnog imenovanja arbitraznih sudaca i da svi suci moraju biti imenovani na nacin da to odgovara svakom od suparnicara. Razumije se da veu mogunost udovoljavanju tih zelja predstavljaju vijea sa veim brojem arbitraznih sudaca. Dakle, generalno se moze kazati da bez obzira na broj suparnicara u arbitraznom postupku, svakom od njih mora biti omogueno sudjelovanje pri izboru sudaca, jer u drugacijoj situaciji nema niti arbitraznog postupka. 14. Umjesaci Prema stanovistu znanosti, mijesanje u parnicu zainteresirane stranke dopusteno je ako ga izricito predvia arbitrazni ugovor ili ako se s tim obje stranke ili arbitri sloze. Kada govorimo o obicnom umjesacu u postupku pred drzavnim sudom, misli se na intervencijski efekt koji nastaje u odnosu stranke i umjesaca koji se mijesao na strani te stranke sto znaci da umjesac ne moze poricati ni cinjenicni ni pravni temelj stvari u donesenoj presudi pri reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se prikljucio.78 Temeljno pitanje umjesaca u arbitraznom postupku je pitanje kada se moze umjesac umijesati u arbitrazni postupak. Nesporno je da izmeu stranki i umjesaca koji se mijesa na strani te stranke mora postojati pravni interes umjesaca u mijesanje u postupak. Drugo pitanje koje se postavlja je pitanje tko odobrava i ciji je sporazum potrebit kako bi se netko umijesao u arbitrazni postupak. Prema veini misljenja potrebita je suglasnost svih stranaka i arbitraznog suda kako bi se netko mogao pojaviti kao umjesac u arbitraznom postupku.

78

L. Ude, o.c., str. 189-190.

31

Tako npr. u austrijskom pravu mijesanje u arbitrazni postupak moze postojati ako to nije izricito iskljuceno arbitraznim sporazumom, ili ako to nije iskljuceno odredbom clanka 587/1 OZPO.79 Umjesac se moze umijesati i u zalbenom postupku. Kada govorimo o suglasnosti arbitraznog vijea o tomu hoe li se dopustiti ili ne mijesanje u tom postupku, mislim da o tomu nije potrebita suglasnost arbitraznog suda, ako je to obuhvaeno arbitraznim sporazumom, jer su stranke one koje ipak u arbitraznom postupku imaju glavnu rijec. Po momu misljenju mijesanje bi trebalo dopustiti u svim stadijima arbitraznog postupka, pa i u postupku po zalbi na arbitraznu odluku ili u postupku za ponistenje te odluke. Opravdanost uvoenja instituta umjesaca u arbitrazni postupak, pod sto jednostavnijim uvjetima, opravdano je i izricitom zainteresiranosu meunarodne trgovacke arbitaze, gdje institut umjesaca u razlicitim meunarodnim sporovima ima svoje mjesto i u arbitraznom postupku. Dakle, vazno je i bitno da se o umjesacu suglasi ona stranka na ciju se stranu on mijesa, te da je nesporno da se pravne posljedice budue arbitrazne odluke protezu i na toga umjesaca. 15. Propustanje stranaka Prema cl. 28., st. 1., AP UNCITRAL utvruje se da propustanje tuzitelja da u roku podnese tuzbu ima za posljedicu okoncanje arbitraznog postupka, a neopravdano nepodnosenje odgovora na tuzbu u zadanom roku nastavak arbitraznog postupka. To propustanje stranaka u arbitraznom postupku mozemo promatrati sa dva stanovista. Jedno je propustanje onda kada se stranka uope ne odaziva u postupak i ne poduzima nikakve radnje u arbitraznom postupku, pa to moze biti jedan od nacina da se donese presuda zbog izostanka. Druga situacija je kada stranka propusti podnosenje pojedinih radnji u arbitraznom postupku koje mozemo podijeliti na dvije grupe i to na propustanje pojedinih arbitraznih radnji prije pocetka postupka i propustanje odreenih radnji u postupku. Propustanje prije postupka se moze manifestirati kroz prosutanje imenovanja suca, neodgovaranje na tuzbu i protutuzbu, propustanje roka za odgovor na tuzbu ili protutuzbu.

79

H. Fasching, o.c., str. 100.

32

Najteze posljedice propustanja odgovora na tuzbu i u naknadno ostavljenom roku predvia clanak 19. PAZ koji izricito kaze da se u tom slucaju drzi da tuzenik priznaje cinjenicne osnove iz tuzbe i da se drzi da se odrice od prigovora. Ako stranka iz opravdanih razloga propusti podnijeti odreene radnje, onda joj stoje na raspolaganju odredbe instituta povrata u prijasnje stanje.80 Ovaj institut je dosta vazan u situaciji kada se u arbitrazi pojavljuje strani drzavljanin koji zeli znati kakav stav i o ovom pitanju ima arbitraza koja se vodi u drzavi drugog drzavljanstva. Misljenja sam da o povratu u prijasnje stanje, odnosno propustanju stranaka ne treba biti rigorozan u arbitraznom postupku, jer su se stranke ipak odlucile za arbitrazu nakon sto meu njima postoji visok stupanj suglasnosti. 16. Presuda zbog izostanka U pravilu se dopusta donosenje presude zbog izostanka i propisuju se uvjeti za to. Institut presude zbog izostanka u arbitraznom postupku razlicito se poima u pojedinim pravnim sustavima. U austrijskom pravu je presuda zbog izostanka u arbitraznom postupku iskljucena, isto tako i u njemackom. U svicarskom pravu se pravi razlika izmeu presude zbog izostanka prema usmenom i prema pisanom postupku ili podnescima.81 Presuda zbog izostanka u arbitraznom postupku je nesto sasvim drugo nego takva presuda pred drzavnim sudom. Stranke se o tomu moraju sporazumjeti pa cak i onda ako je ona po zakonskim propisima odreene drzave i iskljucena. Stranke u arbitraznom postupku ne moraju trpjeti nikakve stetne posljedice ako se o bilo cemu ne ocituju prije pocetka glavne rasprave. Neki pravni sustavi predviaju i vremensko razdoblje u kojemu se moze donijeti presuda zbog izostanka.

80

U njemackom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 130, K. H. Schwab, o.c., str. 123, G. Henn, o.c., str. 131. 81 U njemackom pravu K. H. Schwab, o.c., str. 139, G. Henn, o.c., str. 154, P. Schlosser, o.c., str. 550, posebice je vazan clanak 10/40 DZPO, kao i clanak 1034/1 DZPO koji nalaze obvezatno preslusanje stranaka u arbitraznom postupku. U austrijskom pravu je mogunost donosenja presude zbog izostanka potpuno eliminirana odredbom clanka 587/2 OZPO koji izricito odreuje da ako se jedna od stranaka ne upusta u arbitrazni postupak da se u tom slucaju arbitrazni sud upusta u raspravljanje s drugom strankom. Dakle, ne moze donijeti presudu zbog izostanka.Tako i H. Fasching, o.c., str. 104. Isto tako i AP UNCITRAL ne predvia mogunost donosenja presude zbog izostanka. U svicarskom pravu vidi clanak 129. i 130. ZZPO.

33

Ovdje je potrebito istaknuti da arbitrazni postupak nije postupak pred drzavnim sudom te da i institut presude zbog izostanka nije tako strog institut kao sto je to u postupku pred drzavnim sudom. 17. Zakljucenje rasprave U clanku 32. AP UNCITRAL regulirano je pitanje donosenja arbitrazne odluke pa se u stavku 1. istice da postoje privremene, meuodluke i djelomicne odluke. Postoji nekoliko nacina zakljucenja rasprave u arbitraznom postupku. To je ili, kao sto smo malo prije rekli, presuda zbog izostanka, ili, na temelju tuzbe i odgovora na tuzbu, te trei nacin nakon provedene rasprave pred arbitraznim sudom, po izvoenju svih potrebitih dokaza uz uvjet da su stranke na jednak nacin mogle sudjelovati u tom postupku. To zakljucenje rasprave ima dosta slicnosti sa zakljucenjem rasprave u postupku pred drzavnim sudom te se temelji na stavu i misljenju arbitraznog suca ili arbitraznog vijea je li spor dovoljno raspravljen da se o njemu moze donijeti arbitrazna odluka.

18. Potpisivanje odluke Prema clanku 32., st. 4. AP UNCITRAL arbitri su duzni potpisati odluku. Ako jedan od arbitara odbije potpisati odluku, to se mora konstatirati u odluci. Nakon sto suci donesu odluku vazno pitanje je potpisivanje takve odluke. Pitanje potpisivanja arbitrazne odluke ide u grupu kogentnih propisa pa se krsenje odredbi o potpisivanju arbitrazne odluke uzima kao valjani razlog za ponistenje arbitrazne odluke.82 Temeljno pitanje koje se pri potpisivanju postavlja je pitanje broja potpisa arbitraznih sudaca koji su sudjelovali u postupku. Razumije se da nista nije sporno u situaciji kada svi suci koji su sudjelovali u arbitraznom postupku zele potpisati arbitraznu odluku. Problem nastaje kad neki od sudaca koji su sudjelovali u tom postupku ne zeli potpisati tu odluku, posebice kada se istakne da potpis suca ne znaci i njegovu suglasnost s takvom odlukom.83

82

83

U austrijskom pravu vidi clanak 595/1/3 OZPO.

Tako i T. R. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 300. To je samo dokaz da je sudac glasovao pri donosenju odluke. Tako i J. Sekolec, o.c., str. 88. 34

Tako npr. u svicarskom sustavu predvia se da se na odluku treba potpisati veina sudaca koji su sudjelovali u donosenju arbitrazne odluke, ali ide se i korak dalje pa se kaze da je pri potpisu arbitrazne odluke dovoljan potpis predsjednika arbitraznog vijea. U njemackom pravu je za potpis arbitrazne odluke dovoljna veina potpisa sudaca koji su sudjelovali u glasovanju uz obvezu da predsjednik arbitaze utvrdi da je netko od sudaca koji su sudjelovali u glasovanju odbio potpisati arbitraznu odluku.84 Novelom austrijskog OZPO regulirano je pitanje potpisivanja arbitrazne odluke, pa se dopusta da veina sudaca potpise tu odluku, a da se svako odbijanje potpisa na toj odluci konstatira.85 Po austrijskom pravu svaka nepravilnost pri potpisu arbitrazne odluke u arbitraznom postupku predstavlja razlog zbog kojega se moze zatraziti ponistenje te odluke. Kada analiziramo neke sustave vidimo da je ipak prihvaen stav po kojemu je dovoljan potpis veine sudaca koji su sudjelovali pri glasovanju.86 To je ispravno rjesenje, jer suprotno bi bilo nerazumljivo da arbitrazni sudac koji je pristao biti sucem u tom postupku ne zeli potpisati odluku, a taj potpis ne znaci da se slaze s odlukom nego samo znaci da je sudjelovao u glasovanju. 19. Nacin donosenja odluke Odluke se u pravilu donose veinom glasova, negdje je potrebita kvalificirana veina. Odluke se donose na nejavnoj sjednici. Openito je prihvaeno nacelo da se odluke donose veinom glasova.87 Navedena rjesenja se sastoje od odredbi da se odluka donosi veinom glasova, pod uvjetom da se stranke u arbitraznom postupku nisu drugacije sporazumjele. Drugaciji sporazum moze biti samo sporazum o jednoglasnosti pri donosenju arbitrazne odluke. Razumije se da se radi o postupku kada je arbitrazno vijee vodilo arbitrazu. U svicarskom pravu postoje neke specificnosti kao sto je npr. za slucaj da sam predsjednik donosi odluku ako je arbitrazno vijee sastavljeno od tri clana, kada se ne moze postii veina ili kada je arbitrazno vijee sastavljeno od neparnog broja clanova. U svicarskom pravu postoji takoer institut kvalificirane veine.88 To je situacija kada se od apsolutne veine trazi vise glasova kako bi odluka mogla biti donesena. To je karakteristicno za situacije kada se arbitrazno

84 85

Vidi clanak 1039/1/2 DZPO, clanak 23/2 DASCHD. Vidi clanak 592/2 OZPO, W. Melis, o.c., str. 24. 86 Tako i clanak 32/4 AP UNCITRAL, clanak 31/1 MZ UNCITRAL. 87 A. Goldstajn-S. Triva, o.c., str. 517. 88 Vidi clanak 31/2 KKZ.

35

vijee sastoji od parnog broja clanova i to u pravilu od veeg broja clanova npr. sest za valjanost odluke prema kvalificiranoj veini trazi pet glasova.89 U raspravi o nacinu donosenja arbitrazne odluke posebice je potrebno obratiti tri pitanja. To je pitanje kako rijesiti situaciju kada se kod vijea od neparnog broja clanova pojavi isti broj glasova pri odlucivanju, posebno pitanje izdvojenog misljenja arbitra. Kada se vijee sastoji od parnog broja clanova, pa se pri glasovanju postigne isti broj glasova, postoji nekoliko nacina rjesavanja tog problema. Najdrasticniji nacin rjesavanja tog problema je u njemackom pravu, pa u tom slucaju odmah prestaje vaziti ugovor o arbitraznom sudovanju, u austrijskom pravu je to razlog za sudsko trazenje ponistenja ugovora o arbitraznom sudovanju, a u svicarskom pravu se naknadno imenuje sudac koji postaje predsjednik arbitraze i on zajedno s ostalim sucima donosi odluku. Kada se radi o vijeu sastavljenom od neparnog broja clanova, onda samo rijetki sustavi predviaju da se moze postii isti broj glasova. U tom slucaju postoje dva nacina rjesavanja toga problema i to tako da odluku donosi predsjednik arbitraze, te drugo rjesenje da se pristupi razdvajanju pitanja o kojima se glasuje pa da se ponovno glasuje o svim pitanjima pojedinacno. Predsjednik arbitaze je potpuno kompetentan donijeti odluku ako postoji isti broj glasova kod drugih clanova, jer je sudjelovao u radu arbitraze. Niz arbitraza predvia izdvojeno misljenje arbitara u arbitraznom postupku. To odvojeno misljenje se moze prezentirati i u tijeku arbitraznog postupka i u tijeku glasovanja za donosenje arbitrazne odluke. Postoje neka misljenja da u situaciji kada arbitar ima odvojeno misljenje u momentu donosenja arbitrazne odluke da taj sudac nije duzan potpisati arbitraznu odluku, nego da moze pisano dati svoje misljenje a da ne potpisuje odluku. Izdvojeno pisano misljenje ima svoju vaznost u pravnoj teoriji, ali isto tako moze imati i svoju vaznost kao dokument u eventualnom postupku za ponistenje te arbitrazne odluke na izgradnji sudske prakse itd. Prema nekim se misljenjima cak odvojeno misljenje arbitra drzi sastavim dijelom arbitrazne odluke. 20. Sastavni dijelovi odluke Odluka mora sadrzavati datum i mjesto donosenja, imena arbitara ili arbitra pojedinca, imena ili nazive stranaka, predmet spora, cinjenicno stanje spora i pojasnjenje, izreku i rok u kojem se odluka mora izvrsiti. Odluka takoer mora odluciti o troskovima.

89

O tomu poblize u K. U. Walder-Bohner, ,,Das schweizerische Konkordat", str. 22-23, T. Rüede-R. Hadenfeldt, o.c. str. 294.

36

U biti, arbitrazna odluka uglavnom sadrzi sve one dijelove kao i slicna odluka drzavnog suda. Odluka mora biti precizno i jasno napisana kako ne bi bilo nikakvih nejasnoa u daljnjoj eksploataciji takve odluke koja se ogleda u prvom redu kroz eventualnu ovrhu pred drzavnim sudom, eventualno ponistenje takve odluke, te sve druge postupke kojima moze biti podlozna arbitrazna odluka. Vazno je i obrazlozenje takve odluke, i radi stranaka, a i radi sudske prakse koja se moze u arbitraznim postupcima konstituirati pred institucionalnim arbitrazama. Posebice je bitno odluciti i o troskovima u arbitraznom postupku sukladno odgovarajuim pravilnicima i svemu onomu sto propisuje troskove u arbitraznom postupku. U to su ukljuceni i honorari arbitraznim sucima i svi ostali troskovi kako bi se donijela arbitrazna odluka. 21. Ispravak odluke U roku od 30 dana svaka stranka moze obavjestavati o tome drugu stranku od arbitraze traziti da ispravi racunske, pisarske i druge pogreske u pisanju ili bilo koje druge slicne pogreske. Openito je prihvaeno misljenje i kod pisaca i u pojedinim pravilnicima kako se tiskarske, racunalne ili pogresne oznake stranaka mogu otkloniti nakon sto stranka zatrazi njihovo ispravljanje.90 Ovdje je potrebito odmah istaknuti kao je osnovno pitanje koje se postavlja je razgranicenje onih razloga cije postojanje moze dovesti do ponistenja arbitrazne odluke. S jedne strane to su one pogreske koje se mogu uociti obicnim citanjem pravorijeka, kao sto je to npr. oznaka stranaka, ocite tiskarske pogreske, pogresno zbrojeni racunski pokazatelji itd. Kada se govori o ovoj problematici posebnu je paznju potrebito usmjeriti na dva vazna pitanja, i to pitanje u kojemu se roku moze zatraziti ispravak tiskarskih i ostalih gresaka, i drugo je pitanje tko otklanja te greske. Kada se govori o roku u kojemu se moze traziti ispravak navedenih gresaka, postoje dva rjesenja. Po jednom rjesenju, koje je uobicajeno, u svako vrijeme se moze traziti ispravak tiskarskih i slicnih gresaka, ali postoje i pravilnici koji predviaju rok u kojemu se moze traziti ispravak tih gresaka, a to je obicno rok od 30 dana od dana dostave odluke.91

90

U svicarskom pravu H. Sträuli-G.Messmer-F. Wiget, o.c., str. 488, T. R. Rüede-R. Hadenfeldt, o. c., str. 304305, clanak 39. KKZ, u austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 130, u njemackom pravu K. H. Schwab, o.c., str. 154-155, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 157-158, H. Engelhardt, neki autori ove greske definiraju kao greske iz nehata. Tako i J. Sekolec, o.c., str. 99. 91 Vidi clanak 36/1 AP UNCITRAL, clanak 33/1 MZ UNCITRAL, uz dodatak da se stranke o roku mogu i drugacije dogovoriti. Zatim clanak 39. KKZ koji utvruje taj rok kao i rok za ponistenje arbitrazne odluke, a to

37

Po momu misljenju najbolje rjesenje koje imamo, je recimo, u Sloveniciji, a to je da se ne odreuje rok u kojem stranka moze traziti ispravak tiskarskih i slicnih gresaka. Ovdje se postavlja pitanje pravne prirode roka u kojemu se moze podnijeti zahtjev za ispravak tiskarskih i slicnih pogresaka. Ovi rokovi ne bi trebali biti prekluzivni, jer ipak se radi o arbitrazi. U svim slucajevima tiskarske i slicne pogreske ispravlja ili sudac pojedinac iz arbitraznog vijea ili kompletno arbitrazno vijee koje je donijelo odluku. Obveza je da stranka koja namjerava traziti ispravak o tomu izvijesti drugu stranku. Po nekim sustavima ispravak takvih pogresaka realizira kompletno arbitrazno vijee. Druga mogunost se ostavlja arbitraznom sucu, clanu arbitraznog vijea, da odluci o zahtjevu za ispravak tiskarskih i slicnih pogresaka. Neki pravilnici, kao npr., AP UNCITRAL predviaju isti nacin ispravka tiskarskih pogresaka, kao sto se i donosi arbitrazna odluka. Ipak, najbolje je rjesenje i najjednostavnije je da takve pogreske otklanja brzo i ucinkovito predsjednik arbitraznog vijea. 22. Dopunska odluka U roku od 30 dana od dana primitka svaka stranka moze obavjestavajui o tomu drugu stranku zatraziti od arbitraze da donese dopunsku odluku o zahtjevima iznesenim u tijeku arbitraznog postupka o kojima je arbitraza propustila donijeti odluku. Dopunska odluka je samostalna odluka koja se donosi nakon provedenog arbitraznog postupka i to o pitanjima koja nisu rijesena u ve donesenoj arbitraznoj odluci. To je sasvim samostalna i posebna odluka sa pravnom snagom kakvu ima i odluka koja je donesena i prije u postupku.92 Razumije se da predmet dopunske odluke mora biti obuhvaen arbitraznim sporazumom, te da se o tom zahtjevu raspravljalo tijekom glavne rasprave u arbitraznom postupku. Inicijativu za donosenje dopunske odluke podnosi jedna od stranaka, koja u odreenom roku, nakon sto je dobila arbitraznu odluku, uz obavijest drugoj stranci, podnosi tu inicijativu za donosenje dopunske odluke. To je rok obicno od 30 ili 15 dana.

je 30 dana od dana dostavljanja odluke. 92 G. Henn, o.c., str. 156, K. H. Schwab, o.c., str. 155-156, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 158, u austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 126, u svicarskom pravu T. Rüede-R. Hadenfeldt, o. c., 305.

38

Dopunska se odluka donosi na nacin kao sto se donijela i prethodna odluka. Ako se dopunska odluka odnosi samo na troskove postupka, u tom slucaju takvu odluku donosi predsjednik arbitraznog vijea. Ako govorimo o opravdanosti donosenja dopunske odluke u arbitraznom postupku, mislim da o tomu treba odlucivati kompletno arbitrazno vijee koje je sudjelovalo u postupku. Logicna je pretpostavka da to arbitrazno vijee najbolje moze donijeti odluku o meritumu stvari. 23. Troskovi postupka Troskove arbitraznog postupka obuhvaa nagrada clanovima arbitraznog suda, putne i ostale izdatke arbitra, troskove vjestacenja i svjedocenja, troskove zastupanja i pomoi stranci koja je dobila spor, nagrade i troskove ovlastenika za imenovanje. Kada se govori o arbitraznim troskovima, onda je meu autorima prijeporno uglavnom to sto ulazi u arbitrazne troskove, te na koji nacin se oni odreuju. Prema nekim stavovima se arbitrazni troskovi cesto drze sekundarnim problemom u arbitraznom postupku. Tu se postavljaju dva pitanja i to pitanje kada sami arbitrazni suci odlucuju o troskovima u arbitraznom postupku, donose odluke i na taj nacin direktno odlucuju i o svojim honorarima. Drugo pitanje koje se ovdje postavlja je li uope arbitrazni sud nadlezan odlucivati o arbitraznim troskovima.93 Ako se pogleda arbitrazna praksa razvidno je da je openito misljenje da o troskovima u arbitraznom postupku sud odlucuje i o arbitraznim troskovima. Jednu grupu cine troskovi suda i tu pripadaju naknade arbitraznim sucima, stvarni i osobni troskovi arbitraznog suda, troskovi za izvoenje dokaza i drugi troskovi suda. Drugu grupu cine troskovi stranaka i njihovih punomonika, a tu posebno ulaze troskovi prijevoza stranaka na usmeno rociste za izvoenje dokaza, posebice ako nisu opunomoile drugu osobu, troskovi telefona, tiskanje brzojava, fotokopiranja, putovanja stranaka i njihovih punomonika, angaziranje posebnih strucnjaka itd.94 Ovdje je potrebito istaknuti temeljnu razliku izmeu odluke o troskovima u arbitraznom postupku i odluke o troskovima u postupku pred drzavnim sudom. Prva razlika je u tomu sto sudac u postupku pred drzavnim sudom nema mogunosti odlucivanja o troskovima za

93

Tako P. Schlosser, o.c., str. 571, M. Sesar: ,,Troskovi o arbitraznom postupku", Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 1998, 1-2 (49-50), str. 197-209. 94 G. Henn, o.c., str. 204-205.

39

podmirenje svoga osobnog angazmana u postupku, jer su suci u postupku pred drzavnim sudom plaeni na sasvim drugi nacin. Druga je bitna razlika sto su u postupku pred drzavnim sudom troskovi propisani odreenim tarifama, kao sto su to npr. troskovi odvjetnika, vjestaka, svjedoka itd. Drugacija je situacija kod arbitraze gdje se stranke mogu sporazumjeti o troskovima za svaki arbitrazni postupak. U oba postupka postoji jedna slicnost, a to je da arbitrazni sud kao i drzavni sud ima pravo prosuivati opravdanost pojedinih troskova. U arbitraznom postupku se pri odreivanju troskova postavljaju dva pitanja, i to pitanje nacina odreivanja naknade za arbitrazne suce u arbitraznom postupku, i drugo pitanje kako arbitrazni sud rasporeuje visinu troskova meu strankama. Kako sam prije naveo, postoje misljenja prema kojima nije opravdano da sudac sam sebi odreuje honorar u arbitraznom postupku. To je donekle lakse kada postoji propisana tarifa o tim troskovima. Drugo pitanje rasporeivanje troskova na stranke. Moze se kazati kako je i u arbitraznom postupku zastupljeno nacelo da stranke plaaju troskove postupka razmjerno uspjehu na poslu,95 ali se moze i odustati od toga nacela.96 Razumije se da se stranke mogu i drugacije sporazumjeti i to tako da npr. svaka plaa svoje troskove, a zajednicki plaaju honorar sucima. AP UNCITRAL predviaju i mogunost odustajanja od nacela uspjeha u arbitraznom postupku i to na nacin da se strankama mogu odrediti troskovi koji nisu sukladni tomu nacelu. Ovakva praksa, po mojemu misljenju, moze dovesti u pitanje osnovne postulate troskova u arbitraznom postupku. Ipak, mislim, kako je najbolje rjesenje o srazmjernom odreivanju troskova prema uspjehu spora. 24. Polaganje predujma za troskove Clanak 41. AP UNCITRAL predvia da arbitraza moze traziti od stranaka polaganje predujma za troskove, a u tijeku postupka moze traziti polaganje dodatnih iznosa. U pravilu je dopusteno traziti polaganje predujma za troskove prije pocetka arbitraznog postupka. Tada se odreuju u cijelom obujmu troskovi, a predujam bi trebao poloziti tuzitelj.

95 96

Tako clanak 22/2 PDASCHD, clanak 40/1 AP UNCITRAL. Vidi clanak 40/1 AP UNCITRAL.

40

S druge strane, ostavlja se mogunost da sud procjenjuje, od slucaja do slucaja, je li potrebito polagati predujam za troskove. Predujam za troskove moze biti ili za cijeli postupak, ili za pojedinu arbitraznu radnju. Kako smo vidjeli, obveza polaganja predujma za troskove uglavnom se odnosi na tuzitelja, ali se moze odrediti da predujam polozi i tuzenik. Neki pisci misle da i sudac koji sudjeluje u arbitraznom postupku ima pravo na predujam troskova za svoj honorar.97 Nije dobro rjesenje da se arbitraznom sucu ve pri primanju funkcije dade predujam za njegov honorar. To moze dovesti do neravnopravnosti stranaka, ako je jedna polozila predujam, pa se taj predujam koristi za davanje predujma za honorar arbitraznom sucu. Ovdje se postavlja i pitanje posljedica u situaciji kada stranka koja je odreena ne polozi predujam u odreenom roku. Tada se u pravilu, trazi od druge stranke u postupku da polozi predujam, a ako ni ta stranka ne polozi predujam za troskove, tada se ili s postupkom zastaje ili se postupak okoncava,98 ili se drzi da tuzba niti nije bila podnesena. Svakako da se ve prije polozeni predujam za troskove konacno obracunava u troskove arbitraznog postupka, kada se odreuju svi troskovi arbitraznog postupka. Polaganje predujma je sasvim opravdana odredba clanka 41/1 AP UNCITRAL, prema kojemu arbitraza moze od svake stranke traziti polaganje predujma za troskove. Kako znademo da su AP UNCITRAL namijenjena najprije ad hoc arbitrazama, to znaci da te arbitraze nemaju svoje organe, suce, pa i formiranje suda i sve ostale procesne radnje su kompliciranije i skuplje nego radnje pred institucionalnim arbitrazama. Stoga je u tom slucaju opravdano prebaciti teret predujma na obje stranke. Samo formiranje takve arbitraze nastaje nakon sto je doslo do spora, te nakon sto su stranke dogovorile suglasno ad hoc arbitrazu. Sigurno je da ve tada meu stranka postoji visok stupanj dogovora, pa je i u toliko opravdanije da se predujam za troskove raspodjeljuje na obje stranke.

ARBITRAZA U HRVATSKOJ

U Republici Hrvatskoj je donesen Zakon o arbitrazi objavljen u N.N. 88/01, a stupio je na snagu danom objave, 19. listopada 2001. godine. Hrvatska je jedna od ne tako mnogo drzava koja je zakonom uredila arbitrazno sudovanje.

97 98

Tako H. Fasching, o.c., str. 76. Tako clanak 41/4 AP UNCITRAL.

41

Zakon ima nekoliko bitnih djelova: ope odredbe o arbitrazi ope odredbe o arbitrazi u Republici Hrvatskoj ugovor o arbitrazi arbitrazni sud arbitrazni postupak pravorijek i zavrsetak postupka pravna sredstva protiv pravorijeka priznanje i ovrha pravorijeka sudski postupak postupak priznavanja i ovrhe pravorijeka

1. Ope odredbe o arbitrazi Zakon definira osnove pojmove o arbitrazi i to na tragu opeprihvaenih termina meunarodne arbitraze. Tako u smislu ovog Zakona ,,arbitraza" je suenje pred arbitraznim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitrazna ustanova ili ne.99 Domaa arbitraza je arbitraza cije je mjesto na podrucju Republike Hrvatske.100 Arbitrazni sud je nedrzavni sud koji svoje ovlastenje za arbitrazu crpi iz sporazuma stranaka.101 Arbitrazna ustanova je pravna osoba ili tijelo pravne osobe koje organizira i osigurava djelovanje arbitraznih sudova.102 Arbitar je arbitar pojedinac ili clan, odnosno predsjednik vijea arbitraznog suda.103 Spor bez meunarodnog obiljezja je spor u kojemu su stranke fizicke osobe s prebivalistem ili uobicajenim boravistem u tuzemstvu, odnosno pravne osobe koje su osnovane po pravu Republike Hrvatske osim ako spor ispunjava uvjete iz tocke 7. ovoga stavka.104

99

Vidi clanak 2/1/1 ZOA RH. Vidi clanak 2/1/2 ZOA RH 101 Vidi clanak 2/1/3 ZOA RH 102 Vidi clanak 2/1/4 ZOA RH 103 Vidi clanak 2/1/5 ZOA RH 104 Vidi clanak 2/1/6 ZOA TH

100

42

Spor s meunarodnim obiljezjem je spor u kojemu je barem jedna od stranaka fizicka osoba s prebivalistem ili uobicajenim boravistem u inozemstvu, odnosno pravna osoba koja je osnovana po stranom pravu.105 Pravorijek je odluka arbitraznog suda o biti spora.106 Konacni pravorijek je odluka kojom je odluceno o osnovi i visini pojedinog zahtjeva107. Sud je tijelo drzavne sudbene vlasti.108 Posrednik (izmiritelj) je osoba koja na temelju pisanog sporazuma stranaka provodi poseban postupak mirenja.109 Kada zakon o arbitrazi upuuje na sporazum stranaka ili na mogunost njihovog sporazuma o nekom pitanju, ili kad na bilo koji nacin upuuje na sporazum stranaka, takav sporazum obuhvaa i sva pravila o arbitrazi koja se u sporazumu navode i na koja se u sporazumu upuuje.110 Kao sto je razvidno, ZOA RH (Zakon o arbitrazi RH), prihvaa openite odrednice karakteeristicne za arbitrazno sudovanje u meunarodnom pravu. Precizirano je sto je osnovno i bitno za funkcioniranje i institucionalnih i ad hoc arbitraza. 2. Ope odredbe o arbitrazi u Republici Hrvatskoj Stranke mogu ugovoriti domau arbitrazu za rjesavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati111. Dakle, sasvim je ispravno i precizno navedeno, sukladno openitom shvaanju arbitraze, da stranke ne mogu ugovarati arbitrazu u postupcima za koje je drzava osigurala svoju iskljucivu nadleznost (npr. bracni i paternitetski sporovi). Ako se radi o meunarodnom sporazumu stranke mogu ugovarati arbitrazu cije je mjesto izvan podrucja Republike Hrvatske, osim ako je zakonom propisano da takav spor moze rjesavati samo sud u Republici Hrvatskoj.112 I ovdje na isti nacin treba konstatirati da se pred arbitrazu moze iznijeti samo onaj spor kada zakonom nije propisano da se radi o iskljucivoj nadleznosti Republike Hrvatske (npr. sporovi o nekretninama).

105 106

Vidi clanak 2/1/7 ZOA RH Vidi clanak 2/1/8 ZOA RH 107 Vidi clanak 2/1/9 ZOA RH 108 Vidi clanak 2/1/10 ZOA RH 109 Vidi clanak 2/1/11 ZOA RH 110 Vidi clanak 2/2 ZOA RH 111 Vidi clanak 3/1 ZOA RH 112 Vidi clanak 3/2 ZOA RH

43

Ovdje je zastupljeno temeljno nacelo po kojemu predmet arbitraznog sudovanja mogu biti samo oni sporazumi u dispoziciji stranaka, za koje drzava za sebe nije rezervirala iskljucivu nadleznost (npr. sporovi iz obiteljskih odnosa ne mogu biti predmet arbitraznog sudovanja). 3. Ugovor o arbitrazi Ugovor o arbitrazi je ugovor kojim stranke arbitrazi podvrgavaju sve ili odreene sporove koji su meu njima nastali ili bi mogli nastati iz odreenog pravnog odnosa ugovornog ili izvanugovornog. Taj se ugovor moze sklopiti u obliku arbitrazne klauzule nekog ugovora ili u obliku posebnog ugovora.113 Ugovor o arbitrazi mora ispuniti nekoliko uvjeta kao npr. mora biti sastavljen u pisanom obliku. Dakle, i ovdje je prihvaeno stajaliste i nacin koji je uobicajen u meunarodnoj arbitraznoj praksi da se arbitrazni sporazum zakljucuje ili posebnim ugovorom ili kompromisornom klauzulom. Razumije se da zakon izjednacava i jedan i drugi nacin. 4. Arbitrazni sud - Imenovanje arbitara Ukoliko nema sporazuma stranaka o imenovanju arbitra, onda se imenuju tri arbitra.114 Suci sudova Republike Hrvatske mogu biti arbitri samo u svojstvu predsjednika arbitraznog vijea ili za arbitra pojedinca, ali je to u praksi vrlo rijetko.115 Kod arbitraze od tri suca svaka stranka imenuje po jednoga, a ta dvojica imenuju treega koji e biti predsjednik arbitraznog vijea.116 Kada arbitrazu provodi arbitar pojedinac, ako se stranke o tome ne sporazume, onda pojedinca imenuje ovlastenik za imenovanje.117 Arbitri moraju voditi arbitrazu primjerenom brzinom,118 imaju pravo na naknadu troskova.119 Arbitri mogu biti izuzeti.120

113 114

Vidi clanak 6/1 ZOA RH Vidi clanak 9 ZOA RH 115 Vidi clanak 10/2 ZOA RH 116 Vidi clanak 10/4/1 ZOA RH 117 Vidi clanak 10/4/2 ZOA RH 118 Vidi clanak 11/2 ZOA RH 119 Vidi clanak 11/4 ZOA RH 120 Vidi clanak 12/1 ZOA RH

44

Zakon predvia imenovanje zamjenika arbitara.121 Za imenovanje arbitra prihvaena su uobicajena stajalista, uz, ipak, napomenu izuzetka koji predvia mogunost imenovanja suca drzavnog suda u arbitraznom postupku. To, ipak, nije u praksi cest slucaj, pae, radi se o izuzetcima izuzetaka. Arbitri moraju voditi arbitrazu primjerenom brzinom,122 te imaju pravo na naknadu troskova.123 Arbitri mogu biti izuzeti.124 Zakon predvia i imenovanje zamjenika arbitara.125

5. Arbitrazni postupak To je centralni stadij instituta arbitraze kao cjeline. Stranke su u postupku pred arbitrazom ravnopravne.126 Pravila postupka stranke odreuju same ako to nije u suprotnosti sa odredbama zakona.127 Ako sporazuma o pravilima postupka nema, arbitrazni sud provodi postupak onako kako je to svrsishodno.128 Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu arbitraze,129 a ako takvog sporazuma nema, onda mjesto arbitraze odreuje sud.130 Arbitrazni postupak pocinje ili kada arbitrazna ustanova primi tuzbu 131, a u slucajevima ad hoc arbitraze onoga dana kada tuzenik primi obavijest o tomu da je protivna stranka imenovala arbitra ili predstavnika arbitra pojedinca, ili na njen poziv da imenuje drugog arbitra, ili da se izjasni da prihvaa arbitra pojedinca, te tuzbu kojom se spor iznosi pred arbitrazni sud.132

121 122

Vidi clanak 14 ZOA RH Vidi clanak 11/2 ZOA RH 123 Vidi clanak 11/4 ZOA RH 124 Vidi clanak 12/1 ZOA RH 125 Vidi clanak 14 ZOA RH 126 Vidi clanak 17/1 ZOA RH, M. Sesar: ,,Nacelo javnosti u arbitraznom postupku", Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, godina 2000, br. 3-4 (59-60), str. 355-367, H. Sikiri: ,,Povjerljivost u arbitraznom postupku", 13. Hrvatski dani arbitraze i mirenja, Zagreb, prosinac 2005, M. Sesar: ,,Nacelo javnosti u arbitraznom postupku (dopunjen i izmijenjen rad radi promjene zakonskih propisa), MOSTARIENSIA, Mostar, 2006, str. 87-102. 127 Vidi clanak 18/1 ZOA RH 128 Vidi clanak 18/2 ZOA RH 129 Vidi clanak 19/1 ZOA RH 130 Vidi clanak 19/2 ZOA RH 131 Vidi clanak 20/1 ZOA RH 132 Vidi clanak 20/2 ZOA RH

45

Stranke se mogu sporazumjeti o jeziku ili jezicima na kojima e se voditi arbitraza. Ako takvog sporazuma nema, arbitrazni sud e odabrati na kojem e se jeziku ili jezicima provoditi postupak.133 6. Tuzba i odgovor na tuzbu Sud e, ako se stranke nisu drugacije dogovorile, odluciti hoe li zakazati i odrzavati raspravu radi provoenja dokaza radi usmenog raspravljanja ili e se postupak provoditi na temelju isprava.134 Stranke moraju biti pravovremeno obavijestene o svakom rocistu.135 Svjedoci se u pravilu preslusavaju na glavnoj raspravi, i to bez polaganja prisege.136 Svjedoci se mogu preslusavati izvan glavne rasprave,137 a arbitrazni sud moze zatraziti da se u odreenom roku stranke pisano ocituju na postavljena pitanja.138 Arbitrazni sud moze angazirati vjestake. Vjestaci su duzni, ako to treba, sudjelovati i na rocistu u arbitraznom postupku.139 7. Pravorijek i zavrsetak postupka Arbitrazni postupak zavrsava donosenjem pravorijeka ili nagodbom.140 Pravorijek se izrauje u pisanom obliku, te on mora biti obrazlozen, osim ako su se stranke sporazumjele da obrazlozenje nije potrebito.141 Obrazlozenje pravorijeka je vazno i iz razloga sudske prakse odreenog institucionalnog arbitraznog suda, i iz niza drugih razloga, jer odreena rjesenja institucionalnog suda mogu biti razlog odlucivanja nekih drugih stranaka u slicnim postupcima za povjeravanje rjesavanja njihova spora upravo toj arbitrazi. Pravorijek prema strankama ima snagu pravomone sudske presude, osim ako su se stranke izricito sporazumjele da se pravorijek moze pobijati pred arbitraznim sudom viseg ranga.142

133 134

Vidi clanak 21/1 ZOA RH Vidi clanak 23/1 ZOA RH 135 Vidi clanak 23/3 ZOA RH 136 Vidi clanak 25 ZOA RH 137 Vidi clanak 25/1 ZOA RH 138 Vidi clanak 25/2 ZOA RH 139 Vidi clanak 26 ZOA RH 140 Vidi clanak 30/1 ZOA RH 141 Vidi clanak 30/3 ZOA RH 142 Vidi clanak 31 ZOA RH

46

8. Pravna sredstva protiv pravorijeka To je tuzba za ponistaj pravorijeka.143 Sud moze ponistiti pravorijek ako dokaze da ugovor o arbitrazi uope nije sklopljen144, da stranka u postupku nije bila sposobna zakljuciti valjani ugovor o arbitrazi145, da stranka koja je podnijela tuzbu za ponistaj pravorijeka nije bila uredno obavijestena o pokretanju arbitraznog postupka146, ako se pravorijek odnosi na spor koji nije obuhvaen arbitraznim ugovorom 147, ako sastav arbitraznog suda ili arbitrazni postupak nisu bili u skladu sa Zakonom148, ako pravorijek nije obrazlozen ili potpisan kako to trazi Zakon149, ako predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske150, ako je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.151 9. Priznanje i ovrha pravorijeka Pravorijek arbitraznog suda ima pripadnost drzave u kojoj se nalazi mjesto arbitraze. 152 Drzavni sud provodi domai pravorijek osim u slucaju kada postoje razlozi za ponistaj pravorijeka.153 Sud takoer provodi i strani pravorijek osim ako sud u provoenju stranog pravorijeka utvrdi da postoje razlozi za ponistenje pravorijeka predvieni u clanku 36., st. 2., Zakona o arbitrazi Republike Hrvatske.154 Sud odbija priznanje i ovrhu stranog pravorijeka posebice u slucajevima kad se radi o sporu koji nije arbitrabilan prema zakonu Republike Hrvatske155 ili bi priznanje i ovrha pravorijeka bila u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.156

143

Vidi clanak 36/1 ZOA RH, K. Sajko: ,,Moze li se protiv strane drzave provesti ovrha na osnovi arbitraznog pravorijeka-rjesena i otvorena pitanja", Pravo i porezi, 4/2006, str. 25-30, K. Sajko: ,,Dilema o priznanju i ovrsi stranih ponistenih pravorijeka", Pravo i porezi, 2/2000, str. 3-7. 144 Vidi clanak 36/2/a ZOA RH 145 Vidi clanak 36/2/b ZOA RH 146 Vidi clanak 36/2/c ZOA RH 147 Vidi clanak 36/2/d ZOA RH 148 Vidi clanak 36/2/e ZOA RH 149 Vidi clanak 36/2/f ZOA RH 150 Vidi clanak 36/2/2/a ZOA RH 151 Vidi clanak 36/2/2/b ZOA RH 152 Vidi clanak 38 ZOA RH 153 Vidi clanak 39/1 ZOA RH 154 Vidi clanak 40/1 ZOA RH 155 Vidi clanak 40/2/a ZOA RH 156 Vidi clanak 40/2/b ZOA RH

47

10. Sudski postupak U odreenim pitanjima iz Zakona o arbitrazi sud moze poduzimati odreene radnje samo kada je to zakonom predvieno.157 Kada sud odlucuje o tuzbi za ponistaj pravorijeka, onda postupa po pravilima parnicnog postupka, a u svim drugim slucajevima postupa po pravilima izvanparnicnog postupka.158 Ukoliko bi se radilo o ugovorenoj arbitrazi, a stranka podnese tuzbu sudu, na prijedlog tuzenika, sud e se oglasiti nenadleznim, osim ako utvrdi da ugovor o arbitrazi nije valjan, da je prestao vaziti ili da se ne moze ispuniti.159 11. Nadleznost suda Za odlucivanje o nadleznosti arbitraznog suda, polaganju pravorijeka, odlucivanju o tuzbi za ponistaj pravorijeka arbitraznog suda i o zahtjevu za priznanje i prijedlogu za odreivanje ovrhe u predmetima iz stvarne nadleznosti trgovackih sudova, nadlezan je Trgovacki sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Zupanijski sud u Zagrebu.160 Za provedbu ovrhe nadlezan je stvarno nadlezni sud odreen posebnim zakonom.161 Pravnu pomo o izvoenju dokaza i dostavi pravorijeka obavlja stvarno nadlezni sud za pruzanje pravne pomoi mjesno nadlezan prema mjestu na kojem treba poduzeti odreenu radnju.162 12. Privremene mjere u arbitraznom postupku U arbitraznom postupku stranka moze zatraziti odreivanje privremene mjere osiguranja trazbine i takav zahtjev nije u nesuglasju s ugovorom o arbitrazi.163 Stranke takoer mogu zatraziti jednako kao i arbitrazni sud i pravnu pomo od nadleznog suda i to onako kako se radi po zamolnicama.164

157

Vidi clanak 41/1 ZOA RH, M. Sesar: ,,Privremene mjere i mjere radi osiguranja u arbitraznom postupku", Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2003, br. 3, str. 109-115, M. Sesar: ,,Privremena mjera drzavnog suda kao intervencija u arbitrazni postupak", Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2003, br. 5. 158 Vidi clanak 41/2 ZOA RH 159 Vidi clanak 42/1 ZOA RH 160 Vidi clanak 43/1 ZOA RH 161 Vidi clanak 43/2 ZOA RH 162 Vidi clanak 43/5 ZOA RH 163 Vidi clanak 43/6 ZOA RH 164 Vidi clanak 45 ZOA RH

48

13. Postupak priznanja i ovrhe pravorijeka Stranka koja trazi priznanje ili ovrhu pravorijeka mora u originalu priloziti pravorijek ili njegov ovjerovljeni prijepis.165 Ako se radi o stranom pravorijeku, duzna je priloziti izvornik ugovora o arbitrazi ili propisno ovjereni prijepis tog ugovora.166 Ako se radi o stranom jeziku, stranke su duzne podnijeti ovjerovljeni prijevod tih isprava na hrvatskom jeziku.167 U tijeku postupka priznanja i ovrhe pravorijeka, sud je duzan omoguiti protivnoj stranci da se o prijedlozima izjasni.168 Rjesenja o priznanju i ovrsi moraju biti obrazlozena.169 Protiv rjesenja donesenog u postupku priznanja kao o glavnoj stvari, moze se izjaviti zalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rjesenja o priznanju.170

165 166

Vidi clanak 47/1 ZOA RH Vidi clanak 47/2 ZOA RH 167 Vidi clanak 47/3 ZOA RH 168 Vidi clanak 49/2 ZOA RH 169 Vidi clanak 49/4 ZOA RH 170 Vidi clanak 49/5 ZOA RH

49

POPIS LITERATURE

1. S. Triva-M. Dika: ,,Graansko parnicno procesno pravo", Zagreb, 2004. 2. S. Triva: ,,Izbrani sud ili arbitraza", Zagreb, 1985. 3. Lojze, Ude: ,,Civilni pravdni postopek", Ljubljana, 1988. 4. H. Thomas, H. Putzo, K. Reichold: Zivilprozessordnung (ZPO), München, 2001. 5. G. Schmidt-Räntsch-J. Schmidt-Räntsch, Beck, München, 2008. 6. W. Fürst-O. Mühl-H. Arndt, ,,Richtergesetz", Berlin, 1997. 7. L. Rosenberg-K. H. Schwab- P. Gottwald, Zivilprozessrecht, München, 2004. 8. ,,Arbitraza i alternativno rjesavanje sporova", Meunarodni centar za trgovinu, 2003. 9. K.H. Schwab-G. Walter-A. Baumbach: ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München, 2000. 10. K.H. Schwab-G. Walter-A. Baumbach: ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München, 2005. 11. G. Henn: ,,Schiedsverfahrensrecht", Ein Handbuch, Heidelberg, 1986. 12. G. Henn- G. Walter: ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München, 2005. 13. R. A. Schütze, Schiedsgericht und Schiedsverfahren, München, 2008. 14. R. H. Kreindler, ,,Schiedsgerichtsbarkeit", München, 2006. 15. R. Stolle, Das Recht der nationalen Schiedsgerichtsbarkeit in Schweden und Deutschland, München, 2004. 16. P. Schlosser: ,,Das Recht der internationalen privaten Schiedsgerichtsbarkeit", Tübingen, 1975. 17. H. Fasching: ,,Schiedsgericht und Schiedsverfahren im östereichischen und im internationalen Recht", Mainz-Wien, 1973. 18. M. Guldener: ,,Schweizerisches Zivilprozessrecht", Zürich, 1979. 19. H. U. Walder-Bohner: ,,Zivilprozessrecht", Zürich, 1983. 20. A. Goldstajn-S. Triva: ,,Meunarodna trgovacka arbitraza", Zagreb, 1987. 21. H. Sträuli-G. Messmer-F. Wiget: ,,Kommentar zur Zürcherischen Zivilprozessordnung", Zürich, 1976. 22. Milijan Sesar: Arbitrazni postupak (doktorska disertacija obranjena na Pravnom fakultetu u Ljubljani 1991. godine).

50

23.

Milijan Sesar: ,,Verfahrensordnung des ständigen Schiedsgerichts bei der kroatischen Handelskammer für Rechtsstreitigkeiten mit internationalem Bezug (Zagreber Vorschrirten)", Recht in a 67-72 Ost und West, Zeitschrirt für Ostrecht und Rechtsvergleichung, Heft 2, 15, Februar, 41 Jahrgang, Freie Universität, Berlin.

24. Kresimir Sajko: ,,Meunarodno pravni aspekti hrvatskog meunarodnog arbitraznog prava", Pravo i porezi, Zagreb, 4/2004, str. 31-39. 25. Kresimir Sajko: ,,Moze li se protiv strane drzave provesti odluka na osnovi arbitraznog pravorijeka-rjesena i otvorena pitanja", Pravo i porezi, Zagreb, 4/2006, str. 25-30. 26. K. Sajko: ,,Dubioze o priznanju i ovrsi stranih ponistenih pravorijeka", Pravo i porezi, Zagreb, 2/2000, str. 3-7. 27. K. Sajko: ,,Mjerodavno materijalno pravo za arbitrazne sporove s meunarodnim obiljezjem", Privreda i pravo, Zagreb, 3-4/1994, str. 332-342. 28. Hrvoje Sikiri: ,,Prisilna pravila neposredne primjene i mjerodavno materijalno pravo u meunarodnoj arbitrazi", Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 1/1999, str. 83-109. 29. H. Sikiri: ,,Povjerljivost u arbitraznom postupku", 13. hrvatski dani arbitraze i mirenja, Zagreb, prosinac, 2005. 30. Davor Babi: ,,Arbitraza u inozemstvu u sporovima bez meunarodnog obiljezja", Pravo i porezi, Zagreb, 11/2006, str. 48-61. 31. D. Babi: ,,Ogranicenje izbora stranog mjesta arbitraze prema Zakonu o arbitrazi i sloboda pruzanja usluga u pravu EZ i asocijacijskom pravu", Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb, br. 56 (1), 49-84/2006. 32. Zeljko Bori: ,,O arbitrazi-arbitrabilnost, ugovor o arbitrazi, stranke, arbitrazni sud i postupak", Pravo i porezi, Zagreb, 1/2009, str. 92-99. 33. M. Sesar: ,,Einige Charakteristika des Arbitrageverfahrens in Internationalen Rechtsstreitigkeiten vor dem Ständigen Arbitragegericht der Kroatischen Wirtschaftskammer", VIII Internationales Osteuropa-Symposium, Rechtsberatung und Rechtsschutz in Osteuropa, Grundlagen, Probleme, Praxiserfahrungen, Berlin, 1997. 34. M. Sesar: ,,Troskovi u arbitraznom postupku", Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 1998, br. 1-2 (49-50), str. 197-209.

51

35. M. Sesar: ,,Prailnik o rjesavanju sporova s meunarodnim elementom pred Stalnim izbranim sudistem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagrebacka pravila, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1999, br. 1-2 (53-54), str. 175-191. 36. M. Sesar: ,,Nacelo javnosti u arbitraznom postupku", Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 2000, br. 3-4 (59-60), str. 355-367. 37. M. Sesar: ,,Privremene mjere i mjere radi osiguranja u arbitraznom postupku", Hrvatska pravna revija, Zagreb, ozujak 2003, br. 3, str. 109-115. 38. M. Sesar: ,,Privremena mjera drzavnog suda kao intervencija u arbitrazni postupak", Hrvatska pravna revija, Zagreb, svibanj 2003, br. 5, str. 121-126. 39. M. Sesar: ,,Nacelo javnosti u arbitraznom postupku" (dopunjen i izmijenjen rad radi promjene zakonskih propisa), MOSTARIENSIA, Mostar, 2006, str. 87102.

52

KONTROLNA PITANJA

1. Sta je arbitraza? 2. Vrste arbitraze? 3. Ugovor o arbitrazi i kompromisorna klauzula? 4. Osnove karakteristike arbitraze? 5. Arbitrazna odluka? 6. Mjesto odlucivanja arbitraze? 7. Institucionalna i ad hoc arbitraza? 8. Pokretanje arbitraznog postupka? 9. Jezik na kojem se vodi arbitrazni postupak? 10. Protutuzba i odgovor na tuzbu? 11. Izmjena i dopuna i povlacenje tuzbe ili odgovora na tuzbu? 12. Nacin izbora arbitara i lista arbitara? 13. Arbitrazno vijee? 14. Prigovor u pogledu nadleznosti arbitraze? 15. Rokovi za poduzimanje pojedinih radnji u arbitraznom postupku? 16. Dokazi i raspravno rociste? 17. Svjedoci i vjestaci? 18. Suparnicari u arbitraznom postupku? 19. Umjesaci u arbitraznom postupku? 20. Propustanje stranaka i presuda zbog izostanka? 21. Potpisivanje odluka? 22. Nacin donosenja odluke i sastavi dijelovi odluke? 23. Dopunska odluka? 24. Troskovi predujam za troskove? 25. Pravna snaga arbitrazne odluke? 26. Arbitraza u Hrvatskoj? 27. Ugovor o arbitrazi u Hrvatskoj? 28. Arbitraza i arbitrazni sud u Hrvatskoj? 29. Arbitrazni postupak u Hrvatskoj? 30. Pravorijek u arbitraznom postupku u Hrvatskoj? 31. Privremena mjera u arbitraznom postupku u Hrvatskoj? 32. Pravna snaga arbitrazne odluke u Republici Hrvatskoj?

53

Information

53 pages

Report File (DMCA)

Our content is added by our users. We aim to remove reported files within 1 working day. Please use this link to notify us:

Report this file as copyright or inappropriate

462025


You might also be interested in

BETA
knjiga.qxd
Prof