Read MenoraBr5.pdf text version

MENORA

Glasilo Zidovske opine Osijek

Broj 5, Osijek, lipanj 2009. / tevet 5768.

Menora, Glasilo Zidovske opine Osijek Urednicki savjet: Nives Beissmann, prof. dr sc. Darko Fischer, Drago Kohn, Damir Lajos, dipl.oecc. Tehnicki urednik i priprema: prof. dr .sc. Darko Fischer, Lektor: Nada Valenti-Endt, prof. Za izdavaca: Damir Lajos, dipl. oecc. Tisak: Studio HS internet d.o.o., Osijek

Izdavac: Zidovska opina Osijek Radieva ulica 13, 31000 Osijek Tel/fax: 031 211 407 E-mail :[email protected] Glavna i odgovorna urednica: Nada Valenti-Endt, prof.

Menora u Jeruzalemu

Sadrzaj

UVOD Stovani citatelji, Nada Valenti-Endt .............................................................................................................4 Uz ovaj broj, Damir Lajos .............................................................................................................................4 BLAGDANI Jom ha-Shoa ­ Dan patnje i junastva, Srebrenka Pavici ..............................................................................5 Jos jedan pred Pesah u Osijeku, Ljiljana Lepusa........................................................................................6 Kako nas vide drugi, Vesna Domany-Hardy ..................................................................................................6 KULTURA Knjige u izlogu, Nada Valenti-Endt .............................................................................................................8 Aleksandar Ajzinberg: Pisma Matveju, Darko Fischer .................................................................................8 Jos o Lei Deutsch - zagrebackoj "Anni Frank", Darko Fischer .................................................................10 SUSRETI Seminar o Holokaustu, Ljiljana Lepusa.......................................................................................................10 Solet, Ljiljana Lepusa ..................................................................................................................................11 Vera Tomani, ro. Blum, Nada Valenti-Endt ............................................................................................11 Lea Alon, ro. Spitzer, Nada Valenti-Endt .................................................................................................12 RAZNO Zidovi u Virovitici, Zeljko Weiss ..................................................................................................................12 New York, New York, Erika Fenjvesi..........................................................................................................13 ZANIMLJIVE LICNOSTI Herman, Zdravko Svetlici ...........................................................................................................................14 Kako je Oskar postao Oskar, Darko Fischer ...............................................................................................15 NASE AKTIVNOSTI Amadeja Pavlovi, Damir Lajos ..................................................................................................................16 Velicina manjina, Jasminka Paunovi .........................................................................................................17 Aktivnosti Zidovske opine Osijek, Drago Kohn........................................................................................18 DOZIVLJAJI NASE DJECE Djecji seminar u Beceju, Matija Cer-Krnjai ..............................................................................................19 Purim u Subotici, Inga Desnaci .................................................................................................................19 Proslava Purima u Subotici, Lea Kasabasi ................................................................................................20 Purim, Rebecca Beissmann ..........................................................................................................................20 Machol Hungaria 2009, Maja Simi ............................................................................................................21 Maraton u Novom Sadu, Tema Uglik...........................................................................................................21 Kako je bilo u Gardalandu, Emma Stern, Ian Beissmann, Strahinja Krnjai, Sara Beissmann ..................22 Moj dozivljaj Sarajeva, Marija Cer-Krnjai................................................................................................23 VEDRE STRANICE Iz zidovske kuhinje, Gordana Cer-Krnjai .................................................................................................24 Zidovske sale ...............................................................................................................................................25 Prenosimo iz drugih medija .........................................................................................................................25 OBITELJSKE VIJESTI ...............................................................................................................................26

Slika na naslovnoj stranici: Blagdanski svjenjaci

3

Stovani citatelji,

u ovom broju nasega glasila nudimo vam citavu lepezu tekstova s vijestima o raznim aktivnostima nase ZO, ali i drugih suradnika, prikaze i osvrte o zanimljivim i poznatim ljudima, susretima, sjeanjima, knjigama filmovima, festivalima. Nai ete i pismene radove ucenika nase Nedjeljne skole, nasih najmlaih clanova- nase budunosti. Oni nam pisu nadahnuto o svojim aktivnostima: nastupima, putovanjima, seminarima, ekskurzijama. Puni su entuzijazma, sretni su sto se viaju i druze sa svojim prijateljima iz raznih krajeva i uzivaju u svakom segmentu svoga djetinjstva i mladosti. Da, oni zive svoj zivot punim pluima i slobodni, kako to mladost treba i zasluzuje. Na zalost, nisu imali, a ni danas jos tu sreu nemaju sva djeca svijeta! Slusajui i pratei razne kulturne manifestacije koje se dogaaju ovih dana, mogli smo saznati da se od 24.28. 05. o.g. u Zagrebu odrzava 3. JFF, Festival suvremenog zidovskog filma. Predsjednik firme, g. Branko Lustig, nas Osjecanin i dvostruki oskarovac, posvetio ga je djeci koja su stradala u Holokaustu, ali, kako je to u nekoliko intervjua ovih dana naglasio, i svoj djeci koja kao nevine zrtve pogibaju zbog rata i politike. Oni umiru, a da nisu ni shvatila zasto umiru. U svijetu je stradalo i danas stradava mnogo djece. Nije to "samo" oko milijun i trista tisua djece u Holokaustu( neki podatci biljeze od 1933.-1945. oko milijun i pet stotina tisua djece). Samo je u Jasenovcu od 1941.- 1945. po najnovijem Poimenicnom popisu zrtava KCL Jasenovac poginulo19.475-ero nevine djecice, raznih nacionalnosti - meu njima 1.456-ero zidovske djece. I sam je predsjednik JFF Branko Lustig kao 10-godisnjak s majkom transportiran u Auschwitz, ali je, kao jedan od rijetkih, imao sreu da prezivi i da se, nakon teskih godina patnje i bolesti, nae s majkom i vrati kui. No, znamo, a i kako g. Lustig u razgovoru za jednan tjednik navodi, da i novija povijest, na zalost, biljezi genocid nad djecom od Vukovara, Srebrenice, Ruande, Gaze, Darfura, Iraka, S.Leona, Konga... U Domovinskom ratu u Hrvatskoj poginulo 320-ero djece. Popis je vrlo dug. Mnoga djeca nisu nikada dosanjala svoje snove!14-to godisnji Avramel Kopelowic napisao je pjesmu SAN Kada odrastem i dosegnem dvadesetu Krenut u i vidjeti nas divni svijet Sjest u u pticu sa motorom Poletjeti i vinuti se u nebo visoko... San mu se, na zalost, nije ispunio.U dobi od 14 godina ubijen je u Auschwitzu! Svojim filmovima i drustvenom angaziranosu Branko Lustig potvruuje tezu da o stradanjima djece kao i drugih nevinih zrtava treba govoriti, pisati i svim sredstvima ukazivati jer- podrezali su im krila, a htjeli su letjeti visoko, visoko na krilima maste! Shalom Vasa Nada Valenti- Endt, glavna urednica

Uz ovaj broj

cekanje na novi broj Menore je Dragi nasi vjerni citatelji, vase incidenata koje smo zabiljezili (krae na dva groblja) nisu imali antisemitski prizvuk. Obnavljamo prostorije u Donjem gradu, ulazemo malo u obnovu akovackog groblja, zapocinju radovi na maloj sinagogi u Vukovaru, a planiramo i rad na grobljima u Osijeku. Povrat imovine tece dobro, nasa okupljanja sve su brojnija, a pojacali smo i socijalne pomoi za clanove. I premda sam siguran da e sve spomenuto jos uzrokovati spoticanja u budunosti i premda svako vrijeme nosi svoje probleme koji se uvijek cine opasniji od proslih, vjerujem i da je puno onih stvari na kojima trebamo biti zahvalni. A ima li za to boljeg vremena od proljea?

gotovo. Kako se radi o proljetnom izdanju, siguran sam da mi neete zamjeriti sto je i uvodnik u proljetnim tonovima. Proljee je donijelo prekrasno vrijeme u nas grad i u nasu zidovsku opinu. I premda sa sukobima unutar hrvatske zidovske zajednice nije jos gotovo nekako su jenjali intenzitetom, a osim toga, cim imamo vremena za meusobne carke, znaci da bas i nema vanjskih neprijatelja koji bi nam okupirali paznju. Nekoliko materijalnih

4

eksperiment. Procitajte ili prelistajte ovaj broj Menore u svom dvoristu, ispred kue ili makar na balkonu ili terasi zgrade. Uzivajte malo u proljetnom suncu i zraku, u zvuku clancima da vas na trenutak odvoje od svakodnevnih

Pozivam zato sve nase citatelje na jedan mali

citanje ovog broja, obavezna je i obilna primjena sredstva protiv komaraca prije izlaska na otvoreno.

P.S.: Za clanove nase Opine uz gore navedene upute za

ptica, udahnite duboko nekoliko puta i dozvolite nasim zivotnih problema. I siguran sam da ete se, pratite li ove mozemo svi podijeliti na nasem slijedeem druzenju. Do skorog druzenja, Predsjednik ZOO Damir Lajos

upute koje vam dajemo, osjeati malo bolje. A iskustvo

BLAGDANI

Jom ha-Shoa ­ Dan patnje i junastva

oni lose zavrsiti. Jedna od njih je i casna sestra iz akova koja je posthumno dobila priznanje `'Pravednika meu narodima''. Prisutnima se takoer obratio te polozio vijenac i Anto api, koji je, kao sto je receno, predstavljao grad Osijek. U kratkom govoru izrazio je zaljenje zbog svih neduznih zrtava stradalih u Holokaustu, te nakon toga naglasio: `'U danasnjoj hrvatskoj drzavi zidovska zajednica je vazan dio hrvatskog drustva''. Nakon sto je komemoracija na Gajevom trgu zavrsila, predstavnici Opine uputili su se na Tenjsku cestu gdje je tada bio sabirni Tenjski logor, odakle su mnogi posli na posljednji put. Na tome mjestu danas stoji bijeli obelisk koji podsjea na logor koji je, na zalost, brojnim Osjecanima, ali i drugima, velika nepoznanica. Damir Lajos, predsjednik ZOO je s jos nekoliko clanova Opine polozio cvijee i kamencie u skladu s obicajima. Iako mnogo puta porusen, i mnogo puta obnavljan, taj spomenik takoer je jedan od brojnih podsjetnika na strahote II. svjetskog rata i na sudbine milijuna ljudi. Srebrenka Pavici

Jom ha-Shoa dan je sjeanja na sva stradanja i junastva koja su se dogodila u vrijeme II. svjetskog rata, ali i zidovskog ustanka u varsavskom getu 1943. koji predstavlja, ne samo simboliku stradanja, nego i ponosa i snage naroda koji nije dopustio da ga se unisti. Obiljezava se 27. dana hebrejskog mjeseca Nisana i taj dan Zidovi u cijelom svijetu na raznim komemoracijama odaju pocast svim Zidovima koji su stradali, ali i prezivjeli strahote rata. Svake godine ovaj dan obiljezava se i u nasem gradu na Dravi, Osijeku. Komemoracija se ve mnogo godina odrzava na Gajevom trgu, kod spomenika `'Majka i dijete'' istaknutog kipara Oscara Nemon-a. Vijence su ove godine polozili izaslanstva Zidovske opine Osijek, na celu s predsjednikom Damirom Lajosem te predstavnicima zupanijskog i gradskog vijea, na celu s aktualnim gradonacelnikom Antom apiem. Predsjednik Opine, Damir Lajos, odrzao je prigodan govor u ime svih clanova Zidovske osjecke opine te se na taj nacin i prisjetio svih onih ciji su se zivoti ugasili u Holokaustu. Osim onih, koji su bili neduzno optuzeni, prisjetili smo se i ljudi koji su imali toliko hrabrosti i volje te odlucili pomoi tim nesretnim ljudima, iako znajui da e na taj nacin mozda i

5

Jos jedan pred Pesah u Osijeku

Svi smo se obradovali pozivu osjecke Zidovske opine na druzenje pred Pesah. To su uvek bila divna druzenja. Autobus je bio pun. Osjecani nam svaki put prirede novo iznenadjenje. Ove godine to je bio Bizovac-termalna banja dvadesetak kilometara od Osijeka. U velikom holu izuzetno prostranog hotela sastali smo se s mnogim prijateljima. Bili su tu Zagrepcani, Sarajlije, ali i Suboticani, Zrenjaninci, Somborcani, Beograani,... Pre podne je proslo u pozdravima, prici, susretima. Rucak je bio u jednoj od prostranih sala hotela gde su nas pozdravili predsednik osjecke Zidovske opine, predstavnik hotela, gosti iz Maarske... Program je poceo spletom slavonskih narodnih igara u izvoenju bizovackog Kulturno- umetnickog drustva - to je bio poklon iz Bizovca. Potom je nastupio, nama ve poznati, folklorni ansambl osjecke Zidovske opstine. Culi smo nekoliko reci o Pesahu, blagoslovljeno je vino. Usledio je ukusan rucak pa pesme Sase Kabilja. Mi, koji smo se pripremili za kupanje, pozurili smo u bazene. Bizovacki hotel raspolaze s tri sale s po nekoliko bazena od termalnih, decjih, do olimpijskih. Bilo je prerano, tako da bazeni napolju nisu radili, ali su se Osjecani mlae generacije obradovali s kartama za tobogana koji nije smeo svako da se popone. Oni, koji se nisu kupali, uzivali su u druzenju i bogatom sadrzaju hotela, kafiima, suvenirnicama ili setnji. Novosadjani su poslednji otisli u kasnim popodnevnim satima puni utisaka, radosni, ali i umorni. Bilo je to jos jedno divno meuopstinsko druzenje. Ljiljana Lepusa, Novi Sad

(slike i tekst Vesna Domany-Hardy, London)

Kako nas vide drugi

Prvo su nas zadivili bizovacki malisani, njih tridesetak, odjeveni u raskosne narodne nosnje ovoga kraja

6

.....domaini (su nas) pozvali u blagovaonicu gdje se prije rucka trebao odrzati pripremljeni program

....dok je cijelo vrijeme rucka zabavljao okupljene svojim bogatim repertoarom pjesama Sasa Kabiljo

.....mlade plesacice izvele su nekoliko koreografski stiliziranih izraelskih plesova

......pozdravni govori nisu trajali predugo

..razgovor s idejnim zacetnicima ovih susreta, Darkom Fischerom i Charles David Tauberom.

7

KULTURA

Knjige u izlogu

starijom zenom. Hanna radi kao kondukterka u tramvaju, dok je Michael jos ucenik.Ona je emocionalno zatvorena osoba. Njihova je veza tjelesna, ali Hanna je i fascinirana knjigama koje Michael cita za lektiru te joj on mora citati. I tako on provodi sate i dane, tinejdzerski zaljubljen, s njom u ljubavi i citajui joj djela svjetske knjizevnosti sto postaje njihov svakodnevni ritual. Kada Hanna jednog dana nestane, on za njom pati do bola. Srest e ju ponovo nakon nekoliko godina kada s ostalim studentima prava prisustvuje suenju nekolicini nadzornica konc-logora. U jednoj od njih prepoznat e Hannu koja je optuzena za mnoga strasna djela. Ujedno e i otkriti zasto joj je morao citati: Hanna je nepismena!I dok ju s jedne strane osuuje za nedjela koja je kao nadzornica pocinila, s druge, na ostacima emocija pokusava ju opravdati. Bernhard Schlink pripada poslijeratnoj generaciji Nijemaca koji se tesko nose s krivnjom koja im je nametnuta zbog zlodjela koja su pocinili njihovi djedovi, ocevi, rodbina. Zena kojoj sam citao spada meu one provokativne romane koji nas navode da i nakon sto s mo ju procitali jos dugo o njoj razmisljamo. B. Schlink roen je 1944. g. u Bielefeldu, Njemacka.Bio je sudac, profesor je prava i knjizevnik.Autor je nekoliko djela iz podrucja prava i beletristike. Zivi u New Yorku, Bonnu i Berlinu. U americko- njemackoj kooprodukciji snimljen je istoimeni film redatelja Stephena Daldrya s Kate Winslet i Ralphom Fiennesom u glavnim ulogama.Kate Winslet je u kategoriji za najbolju zensku ulogu dobila 2009. g. Oskara za ulogu Hanne. Nada Valenti- Endt

Schlink, Bernhard: Zena kojoj sam citao; Algoritam, 2009.; 175 str.; tvrdi uvez. Prijevod Renata Farkas; likovna obrada Fadil Vejzovi, urednik Zlatko Crnkovi Zena kojoj sam citao, roman je Bernharda Schlinka, poznatog kao pisca krimia pa je ova knjiga, koja se tematikom razlikuje od njegovih dotadasnjih knjiga, bila pravo iznenaenje.Mozda je zbog toga knjiga objavljena u Svicarskoj, a pisac, vjerovatno, nije ni slutio da e postati svjetski bestseler. Po nekim izvorima prevedena je na 14 jezika. Pripovjedac je petnaestogodisnji Michael Berg koji opisuje svoju tajnu ljubavnu vezu s dvadeset godina

Aleksandar Ajzinberg: Pisma Matveju

Na originalni nacin, kroz pisma svom sinu Matveju, Aleksandar Sasa Ajzinberg pise o svojim precima i svom porijeklu, o djetinjstvu koje je pomueno strahotama Holokausta. Pise o svojoj mladosti koju su poremetili ne samo gubitak oca i traume ratnih stradanja, ve i nakarade novog totalitarnog rezima, za koji je prvobitno mislio da je dugo cekana sloboda, a onda je dozivio tesko razocaranje. Mozda zbog toga on gotovo nista nije napisao o svojoj

8

zreloj dobi, tek je napomenuo ludilo posljednjeg balkanskog rata i strahote bombardiranja Beograda. Mozda je pisac to ostavio za neku drugu, posebnu priliku. Knjiga je, kako navodi autor u pogovoru, nastala pisanjem stvarnih pisama sinu Matveju koji zivi u Izraelu, kamo je stigao 1991. bjezei od balkanskog ratnog ludila. Kopije pisama Ajzinberg je cuvao da bi prvih trinaest pisama koja opisuju razdoblje do 1945. poslao na konkurs Saveza

jevrejskih opstina Jugoslavije. Tekst je bio nagraen prvom nagradom, sto nas uope ne treba cuditi, iako je autor bio iznanaen uspjehom. To ga je kasnije motiviralo da nastavi na isti nacini opisivati dogaaje poslije rata. Taj tekst autor je opet poslao na konkurs Saveza 1999. i ponovo dobio nagradu, ovaj puta drugu. Skupivsi ta dva teksta pojavila su se "Pisma Matveju" u izdanju beogradske Prosvete 2006. godine. Svako od 24 pisma, poglavlja knjige pocinje uvodnim obraanjem sinu Matveju, s isprikama, da e tekst mozda biti dosadan ali da se otac ­ pisac ne moze oduprijeti potrebi da istrese sve iz svoga pamenja. O svome pamenju, pisac takoer u tom uvodu iznosi ispriku da su nakon toliko godina njegova sjeanja mozda netocna. Nasuprot tim tvrdnjama, citalac se susree s vrlo zanimljivim opisima, uziva u prikazanim pojedinostim i mora se diviti fenomenalnoj autorovoj memoriji. Vlastitim skicama i crtezima ­ vinjetama, autor upotpunjuje svoj tekstualni iskaz. Iz tih simpaticnih slicica nasluuje se, sto u podacima o piscu i nalazimo, da je autor i umjetnik jer je po struci sveucilisni profesor primjenjene umjetnosti. Autor pise o svojim zidovskim precima, rastrkanim po prostranstvima istocne Europe, djedu koji je ostao u Tbilisiju i ocu, ljevicaru, koji se preko Solunskog fronta nasao i ozenio u Beogradu. Broj predaka i roaka koje autor s tocnosu navodi je velik pa se citalac u tom porodicnom stablu tesko snalazi. Opisani dogaaji vlastitih sjeanja iz rata na nekim mjestima toliko su neobicni da bi povrsni citalac mogao posumnjati u njihovu autenticnost. Oni odudaraju od nekih nasih predrasuda o dobrim i zlim momcima na zaraenim stranama. Na lijep i vjerodostajan nacin autor nam porucuje

9

da u ratnom, pa i poratnom, vrtlogu nema dobrih i zlih, ima zlih i jos gorih. Ipak, a svoje prezivljavanje Ajzinberg upravo takvima moze zahvaliti, svagdje se nau i dobri pojedinci, ljudi koje povijest ne e zabiljeziti koji se nisu vezali ni za kakvu ideologili ve su sebe izlagali smrtnim opasnostima da bi spasavali nevine. S takvim osobama nas upoznaje Ajziberg kada opisuje svoja stradanja. Zajedno sa svojom majkom, skrivajui se kod dobrih ljudi u homoljskim brdima, prezivljava u krajnje primitivnim i oskudnim prilikama, bez lezaja, hrane, odjee i krova nad glavom. Neimastina je bila tolika da su skuhane koprive bile prava poslatica i obilan, ali rijedak obrok. Skrivaju ih neuki i primitivni stanovnici na zabacenim salasima gdje mali Sasa prolazi svoju zivotnu skolu i uci ono sto ne bi naucio ni u jednoj redovnoj skoli. Na primjer, naucio je kako pas laje kada upozorava na dolazak vukova, a kako laje kada se priblizavaju ljudi. Ajzinberg nas u svom testu upoznaje sa slikom rata i poslijeratnih prilika koje nisu bile tako crno ­ bijele kako su prikazane u povijesti koju su napisali pobjednici. Meu cetnicima je osim zlikovaca bilo i ispravnih ratnika koji nisu cinili zlocine, dok je meu partizanima osim heroja bilo i surovih pljackasa. Citatelju moraju ostati u sjeanju mracne slike mucenja i iznuivanja priznanja koje provode bahati i primitivni cetnicki vojvode, kao i poslijeratne prilike u kojima neobrazovani komunisticki aktivisti bdiju nad ideoloskom ispravnosu svojih drugova i salju ih u zatvor ako sumnjaju u njihovu odanost vladajuoj ideologiji. Knjiga, nazalost, nema ni sadrzaja, a kamo li kazalo koje bi bilo primjereno ovakvom djelu koje po temi pripada u publicistiku, a korisno bi bilo citatelju koji zeli vise puta citati neke pojedinosti. Fotografije prilozene uz tekstu su slabe kvalitete, vjerojatno je to namjerno ucinjeno. Meutim, za ovakvu knjigu, izdanu u vrijeme kada se racunalnom obradom moze postii ogromno poboljsanje kakvoe i kod starih i od vremena istrosenih slika, ovakvo rjesenje ne cini se najbojim. Za te i neke zemljopisne greske, kao primjerice smjestanje Sibenika i Benkovca u Primorje, a ne u Dalmaciju (ili ne razlikovanje Primorja od primorja) vise treba kriviti recenzenta i izdavaca, nego autora. O motivima svog pisanja Ajzinberg navodi da pise o onima koji odlaze, a za one koji dolaze. Kako mi je napomenuo, on boluje od kronicne skribomanije pa se mozemo nadati da e preostali, za sada neopisani dio svog zivota, Ajzinberg staviti na papir, i za nas koji odlazimo, kako i za one koji dolaze. Darko Fischer

Jos o Lei Deutsch - zagrebackoj "Anni Frank"

Nasi citatelji su u prosom broju Menore mogli saznati, da je zagrebacki autor Pavao Cindri napisao knjigu o Lei Deutsch, djevojcici koja je bila veoma talentirana glumica, ali je zbog svog zidovskog podrijetla, kao i milijun i pol zidovske djece Europe, stradala u uzasu Holokausta. Sudbina Lee Deutsch sada je ipak poznata hrvatskoj citeteljskoj publici, iako je dosta cudno da je trebalo preko 60 godina da podaci o njoj dou do sireg kruga javnosti. Ranije su je spominjali samo usput neki njeni prijatelji iz djetinjstava koji su kasnije postali glumci. Pamtimo Relju Basia koji je o njoj nekoliko puta govorio na Hrvatskoj televiziji. Lea Deutsch bila je stvarno fenomen, talent kakav se rijetko raa i u nekoliko recenica ovog prikaza nije ni mogue prenijeti svu neobicnost te male glumice, suvremenice slavne Shirley Temple koju bi Lea mozda i nadmasila da je ostala ziva. Treba procitati knjigu da bi se dobio potpuniji uvid u njen talent. Lea je po zagrebackim kazalistima glumila s najveim glumcima toga predratnog vremena, kao sto su: Dubravko Dujsin, Vika Podgorska, Bela Krleza, Vjekoslav Afri. Bila im je ravnopravni partner! Oni su uzivali u glumljenju s njom! Ne samo da je glumila, ve je pjevala i plesala. I sve to je cinila sa zadovoljstvom i lakoom, bila je to njena zivotna potreba. Leina obitelj Deutsch bila je tipicna zidovska obitelj zagrebackog dobro stojeeg srednjeg sloja. Bio je tu dobro uveden posao njenog oca, stan u sredistu Zagreba, mnogo roaka, teta, striceva i ujaka po Zagrebu i okolici, pripadnost Zidovskoj opini, ali ne i velika religioznost, zelja da se uklopi u sredinu hrvatskog glavnog grada (ljepsi izraz za asimilaciju) i konacno, nedovoljna svijest da dolazi katastrofa. Gotovo dvije godine nakon pocetka Drugog svjetskog rata Zidovi tadasnje Kraljevine Jugoslavije jos uvijek nisu bili zabrinuti. Mislili su: "Kod nas se to ne e dogoditi, nas ne e progoniti, mi smo dobri graani nase domovine." Zanimljivo da je Lea Deutsch bolje od svojih roditelja i starije rodbine uocila opasnost i jos s dasaka zagrebackog HNK porucila: "Predstava je za mene zavrsena". Posljednji cin te tradegedije dogodio se negdje u pretrpanom stocnom vagonu koji je vozio zagrebacke Zidove prema nekom logoru smrti, Jasenovcu ili Auschwitzu. Lea Deutch, za razliku od svoje vrsnjakinje gotovo identicne sudbine, Anne Frank, nije odmah postala slavna. Iako je i njen otac Stjepan Deutsch, kao i Otto Frank, nadzivio svoju talentiranu ker, zivio je nakon Drugog svjetskog rata jos neko vrijeme u Zagrebu. Premda se Lein otac prije rata potpuno posvetio glumackoj karijeri svoje keri, izraivao brojne fotografije i brinuo se o njenim novim nastupima, nakon sto je slucajno prezivio Holokaust, dijelom u jednoj zagrebackoj bolnici, nakon stradanja svoje cijele obitelji, on ocito nije vise imao zelje za zivotnim aktivnostima pa ni volje da svojim sugraanima prenese i sacuva uspjehe svoje keri. To je, uz mnoge slicnosti, i najvea razlika u odnosu na Annu Frank. No, jos uvijek nije kasno. Leu Deutsch bi trebalo predstaviti na mnogo nacina, ne samo hrvatskoj, ve i inozemnoj publici. Knjiga Pavla Cindria, iako nije neko znacajno knjizevno djelo, dobar je pocetak. Nastavak ovoga posla trebala bi odraditi zidovska zajednica Hrvatske. Darko Fischer

SUSRETI

Seminar o Holokaustu

JO Novi Sad latila se jednog veoma ambicioznog projekta - organizovanja seminara o Holokaustu u novosadskom hotelu "Sajam". Projekat je pomogao centar Simon Vizental iz Jerusalima ciji direktor dr Efraim Zurof je bio koordinator seminara, a dogaaj je finansijski i u drugim pogledima podrzao Grad Novi Sad. Ostali donatori su bili the Claims Conference, The Conference on Jewish Material Claims Against Germany; The Balkan Trust for Democracy, A Project of the German Marshall Fund: Izvrsno vee AP Vojvodine i JDC. Iako se slicni seminari odrzavaju u Jad Vasemu u Izraelu i sirom sveta ovo je prvi ovakav dogaaj u ovom delu Evrope. Ciljna grupa su bili profesori iz cele Srbije koji svoje novosteceno znanje treba da prenesu ucenicima ali su bili prisutni i clanovi jevrejskih opstine Srbije. Ukupno nas je bilo oko 300. Predavaci su bili eminentni poznavaoci Holokausta, meu prvima je bio Nj.E. ambasador Izraela Artur Kol, dr Efraim Zuroff, dr AdamFerziger, dr Karen Shawn, dr Robert Rozett, Szilvia Peto Dittel i Ildiko Laszak. Od nasih bili su rabin Isak Asiel, dr Milan Koljanin, dr Ranko Koncar, protosinel Jovan ulibrk, kao i clanovi opstina koji su u radionicama govorili o svom iskustvu: Elza Farkas, Edita Gavanski,

10

Bruno Hofman, Aca Singer, Cadik Danon. O Holokaustu je receno mnogo s tacke gledista filozofa, istoricara, bibliotekara, licnog iskustva, knjizevnosti, umetnosti. Seminar se isprepleo s dva veoma vazna dogaaja u gradu: dr Efraim Zurof je postao pocasni graanin Novog Sada i odrzana je komemoracija povodom Racije 1942. u Novom Sadu. Seminar je zapoceo prijemom u Gradskoj kui gde je gradonacelnik Igor Pavlici predao medalju i plaketu pocasnog graanina dr Efraimu Zurofu koji je otkrio jednog od krvnika novosadske racije Sandora Kepira. Dogaaju su prisustvovale mnoge znacajne licnosti Novog Sada, svestenstvo, rabin Isak Asiel, predsednik Saveza Aleksandar Neak i drugi.

Seminar je zavrsen odlaskom na Kej gde je odrzana ve tradicionalna komemoracija, a po zavrsetku citavog dogaaja, bio je prijem u Pokrajini. Da bi sve besprekorno funkcionisalo zasluzni su organizatori, na prvom mestu dr Ana Frenkel, predsednica JONS, kancelarija i mnogobrojni volonteri. Seminar je bio izuzetno iskustvo za sve prisutne i nadamo se da nee biti jedini. Predavanja su trebala da doprinesu razumevanju istorije, ali i sadasnjeg vremenskog perioda te toleranciji preko obrazovanja u citavoj zemlji. Ljiljana Lepusa

Solet

Susret jevrejskih opstina odrzan u Novom Sadu po 10. put nazvan je popularno Solet, po izvrsnom pasulju koji uvek kuva Ruben Dajc. U velikoj sali na novosadskom sajmu okupilo se oko 300 ljudi. Dosli su sa svih strana: iz Beograda, Subotice, Zrenjanina, Sombora, Zemuna, Nisa ali i iz Sarajeva, Osijeka, Zagreba....Gosti iz Zagreba su obisli i prostorije nase Opstine. Bio je to jos jedan dirljiv susret prijatelja uz mnogo zagrljaja i poljubaca i bezbroj prica. Uspela sam da razgovaram sa dr Sidom Ozmo - Steiner iz Zagreba. Na pitanje: "Sta je bilo presudno da doete na nas susret?" ona je odgovorila: "Nas pokretac dr Svob nas okuplja npr. na informaticki tecaj, na susret prezivelih Holokausta u Opatiji, a posto smo dobili zvanican poziv iz Novog Sada, zeleli smo da se sretnemo s drugim clanovima opstine s kojima se inace ne viamo. Posto ja nikad nisam bila u Novom Sadu odlucila sam doi s velikim veseljem i zao mi je sto neu stii da obiem grad. Odusevljena sam brojem prisutnih, celom organizacijom, soletom koji je bio savrsen i svemu sto sam videla. Prvi put sam cula za Solet prosle godine, ali onda Opstina nije organizovano dosla, nego pojedinacno. Sada je Opina zvanicno dobila poziv i organizirala putovanje, nasa ga Svob bila je glavni organizator, doslo nas je samo 12 iz ovog dela Opstine. Najvise mi se dopala masovnost i zelja ljudi za druzenjem, zajednicki duh, veseli me sto vidim ljude sa svih strana. Divno ste organizovali sve, fascinirao nas je broj prisutnih." Isto tako, po slucajnom odabiru, kratko sam intervjuisala Kraus Hildu iz Osijeka. Ona prica: "Ja sam sad ovde drugi put na Soletu. Presudno da doem je druzenje, upoznala sam nova lica, susreemo se. Prvi put sam cula za jelo solet od moje bake, a za susret jos pre dve godine. Najvise mi se dopada ovaj susret s osobama iz Zrenjanina, Sombora... bila sam i na Makabijadi, a ve 5. put na Bejahadu sto mi se jako svia posebno njihov program. Sledei susret kod nas je komemoracija u akovu u 6. mesecu, a i Suboticani su nas pozvali u goste. Susret je uvelicao koncert naseg klezmer orkestra i izvoenje Leona Kajona, a na pocetku su nas pozdravili predsednica dr Ana Frenkel i nas popularni kuvar Ruben Dajc. Bio je ovo jedan izuzetno prijatan dogaaj u Novom Sadu. Ljiljana Lepusa

Vera Tomani, ro. Blum

Mnogo je osjeckih Zidova koji zive izvan svoga mjesta roenja rasuti po svijetu, ali neraskidive su veze s njime i u svome srcu nose sjeanje na svoj rodni kraj, prijatelje, djetinjstvo, lijepe i manje

11

lijepe dogaaje. Jedna od takvih je ga Vera Tomani koju sam srela ovoga proljea kada sam, ne mogavsi prisustvovati zadnjem ispraaju g. Vlade Salzbergera (takoer Osjecanina, velikog covjeka i Zidova), dosla u Beograd i s njegovom udovicom, gom Nadom Salzberger, posjetila njegov grob na zidovskom groblju u Beogradu. Tom sam se prilikom opet srela s tom posebnom zenom koja, iako u visokoj zivotnoj dobi, vlada suvereno mnogim

podatcima i cinjenicama iz teske proslosti svoje i mnogih zidovskih obitelji. Kao da je sebi dala zadatak da se nista ne zaboravi, da se sva sjeanja zapisu. Ona je jedna od rijetkih koja zna sve rodbinske veze, sjea se mnogih ljudi i dogaaja. Dio toga iznijela je i u 1. knjizi Mi smo preziveli tiskanoj u Beogradu. Roena je 1917. u Bistrincima kod Belisa gdje je zivjela s roditeljima- otac je bio sluzbenik kod Gutmana i sestrom Lilikom Blum(udana Alpar).Kao djevojka bila je lijevo orijentirana cionistica, clanica Hasomer Haciar - Mladi cuvar, organizacije koja je tezila osnutku drzave Izrael i ciji su clanovi osnovali prvi kibuc u Izraelu.Udala se za Milorada Tomania koji je bio vojno lice i tako je, zahvaljujui mijesanom braku prezivjela, sto, nazalost, nije bila sudbina obitelji Blum koja je odvedena u Gradisku i Jasenovac. Iz Osijeka odlazi1942. g. u Beograd s tek roenim djetetom. Tada se gradi logor na tenjskoj cesti i uhiuju osjecki Zidovi. Gospoa Vera je majka sina Rodoljuba i keri Mirjane, baka je cetvero unuka i sestero praunuka. Iako u 92. godini zivota "vodi racuna" da se sve sto zna prenese na mlade i zapise pa se cesto ljuti kada negdje procita krivi podatak. Neobicnom snagom duha i bistrinom uma zadivljuje i mlae od sebe.

Lea Alon, ro. Spitzer

Prosli nas je tjedan posjetila ga Lea Alon, roena Spitzer, bivsa Osjecanka koja zivi u Natanyi u Izraelu. Zadnji je puta bila u Osijeku prije 10 g. i nije mogla prikriti uzbuenost, neku uznemirenost sto je svojstveno za ljude koji zive daleko od rodnog kraja. Roena 1933. g. u Ulici Sv. Roka u Osijeku. Kao 15-togodisnjakinja 1948. g. napusta Osijek kada su to ucinili i mnogi drugi Zidovi i odlazi u Izrael. S 16 g. uci hebrejski i postaje odgajateljica, s 18 g. odlazi u vojsku. Nakon toga radi i u bolnici, opet s malom djecom kao odgojiteljica. Po udaji odlazi u Berlin, a zatim i u Ameriku. Tamo raa dva sina, ali se 1960. g. vraa u Izrael. Do umirovljenja radi u Nahariji. Otac Marko Spitzer umire u voljenom Izraelu 1976., a majka Ilus Kraso Spitzer 2007. u 99. godini.G-a Lea je majka dvojice sinova, baka 4 unuka i veseli se sto e u rujnu postati prabaka. Nada Valenti- Endt

RAZNO

Zidovi u Virovitici

Godine 1790. prve dvije zidovske obitelji doseljavaju se u Viroviticu, a slijedeih sest obitelji nastanjuje se u Virovitici u narednih nekoliko godina. Nijedan Zidov ne posjeduje kuu, ve stanuju u kuama grofa Pejacevia ili u kuama virovitickih poljodjelaca. Zanimljivo je da su prvo doseljeni Zidovi pretvorili jednu kuu u blizini zupne crkve u sinagogu te odrzavaju svoje vjerske obrede odlazei svake subote na molitvu. Tih se godina u blizini Virovitice osniva naselje Antunovac gdje zive Zidovi te se tamo i danas mogu pronai, doduse iznimno mali, tragovi zidovskog groblja. Godine 1830. u Virovitici ve zivi 45 Zidova, a samo sest godina kasnije ­ dakle 1836. taj se broj poveava na 71 osobu. Moglo bi se rei da zidovska zajednica brojcano dobro napreduje jer ve 1845. godine broji 96 zitelja. Popisom stanovnistva 1857. utvreno je da u Virovitici zivi 137 Zidova, a prilikom slijedeeg popisa stanovnistva, a to je ve 1880. godine, njih 255. U tom se broju nalaze i Zidovi koji zive u virovitickom predgrau. Slijedei popis stanovnistva u Virovitici je proveden 31. prosinca 1890. godine. U Virovitici tada zivi ukupno 6580 zitelja, a od toga broj 265 bilo je Zidova. U to je vrijeme

12

zidovska zajednica Virovitice dobro organizirana. U tom razdoblju sagraena je nova, prekrasna sinagoga. Nije jasno zasto je prilikom popisa stanovnistva 31. prosinca 1900. godine broj Zidova u Virovitici manji nego deset godina ranije. On naime iznosi 228 zitelja zidovske vjere. Godine 1910. u Virovitici zivi 8140 zitelja, a od toga 233 zitelja su Zidovi, a 1921. broj se poveava na 278. Podatak o broju Zidova u Virovitici nalazimo 1931. godine. Te ih je godine u Virovitici zivjelo 223. Pred sam Drugi svjetski rat u Virovitici zivi oko 250 Zidova. I tada dolazi do njihovog pogroma. Broj Zidova poslije Drugog svjetskog rata vise je nego desetkovan. Holokaust je nacinio svoje. U rusevinama je 1941. godine nestala i sinagoga. Mozemo slobodno rei da se zidovska zajednica do danasnjih dana nije bioloski obnovila ili priblizila prijeratnim brojkama. U Virovitici danas zivi 12 Zidova. Neki od ranijih zitelja zidovskog podrijetla su se prilikom zadnjeg popisa 2001. godine izjasnili kao Zidovi, neki su se asimilirali, neki odselili, no zidovska zajednica u Virovitici jos uvijek postoji i radi u okviru svojih mogunosti. Zeljko Weiss

New York, New York

oronuo, i da mu je pod hitno potreban "faceliffting". Razocarenje je jos vee kad smo shvatili da se radi o zgradi UN-a! Cini se kao da nije obnavljana od kad je sagraena, a ni unutrasnjost ne odise moi koju ta organizacija ima u svijetu. Nakon posjeta UN-u krenuli smo u setnju ulicama New Yorka i otkrivanju njegovih skrivenih i neskrivenih ljepota. Kako se radilo o strucnom putovanju osjeckih arhitekata, naglasak obilaska bio je na graevinama i dostignuima u projektiranju i urbanom planiranju New Yorka. Cak i za laika neka od arhitektonskih rjesenja zaista oduzimaju dah! Spomenut u samo poslovnu zgradu koja je sagraena oko parka koji je sada njezin sastavni dio, tako da zaposlenici i posjetitelji, umjesto na ulice pune smoga, imaju pogled na zelenilo i priliku udisati cist zrak, sto je velika privilegija zna li se kolika je zagaenost zraka u New Yorku. Nakon sto smo se naudisali svjezeg zraka, krenuli smo dalje prema Grand Central Terminalu, muzeju moderne umjetnosti (MoMA) i Rockfeller centru ­ to je ona zgrada ispred koje zimi naprave otvoreno klizaliste (nema bozinog filma bez te zgrade!). Nakon obilazaka kulturno-arhitektonskih znamenitosti, dosao je red i na obilazak shopping odredista. Savjet da se na put sa sobom ponese sto manje stvari i prazne kovcege pokazao se ispravnim, jer je shopping u New Yorku fenomenalan! Zaista je mogue obnoviti garderobu, bez pretjeranog optereenja novcanika i ispeglavanja kartica! Jedini limit je kolicina prtljage koju mozete ponijeti u avion sa sobom, pa smo svi pred polazak u zracnu luku sa strahom vagali kovcege. Ipak, veina nas se uspjela uklopiti u zadane gabarite pa smo se punih kovcega i prepuni dojmova ponovo uputili preko "velike bare" natrag u Europu. Erika Fenjvesi

Nakon dvadesetak sati putovanja (busom iz Osijeka za Zagreb, let do Londona, cekanje na slijedei let 2 sata i 7.5 sati leta do New Yorka) napokon smo stigli u Big Apple! Docekalo nas je, za kraj travnja pretjeranih 28 °C, ali to nas nije omelo da nakon odlaganja kovcega u hotelske sobe i kratkog osvjezenja ne krenemo u istrazivanje "Grada koji nikad ne spava". Prvo odrediste bilo je uspinjanje na Empire state building, nakon rusenja "twinsa" najvisu zgradu u New Yorku. Pogled koji se pruza kad se izae na terasu 86 kata zaista je impresivan. Na koju god stranu pogledas pruza se pogled na nepregledna svjetla grada, automobile koji jure avenijama i ljude koji se cine poput rojeva mrava koji se uzurbano kreu prema zadanom cilju. Iako umorni, odbrojavajui trideset i neki sat bez sna ne posustajemo ve opijeni svjetlima grada nastavljamo istrazivanje newyorskih ulica, restorana i nonog zivota. Ve ujutro ocekuje nas voznja brodom rijekom Hudson. Dan je prekrasan, a pogled na Manhattan i njegove nebodere ispod cije se visine osjeas poput Liliputanca, ocaravajui. U moru nebodera istice se jedan, ali ne svojom ljepotom ili impozantnosu, ve cinjenicom da je vidno neureen,

13

ZANIMLJIVE LICNOSTI

Herman

Herman Goldstein bio je poznati osjecki vrtlar, jedan od posljednjih likova u galeriji starih osjeckih Zidova. Roen je, nekako, na samom pocetku proslog stoljea. Malen, proelav, izrazito zidovske fizionomije, narocito nosa i inteligentnih crnih ociju. Puno sam vremena proveo u drustvu s tim covjekom, iako nas je dijelilo oko pola stoljea generacijske razlike. Tako smo postali dobri prijatelji i jako sam ga postivao. Nije bio posebno razgovorljiv i tim sam vise upijao njegove rijetke price i izjave. A bilo je sto za zapamtiti.... Zivio je u Rokovoj br. 6 u kui svojih roditelja. Bila je to duga bijela kua i prozor sasvim lijevo gledao je u Pejacevievu ulicu. Pored pekare kod Fruta kako bi rekli stari Essekeri. Iz neke davne price koju nisam provjeravao, cuo sam da su mu roditelji izvrsili samoubojstvo trovanjem plinom. Nikada nisam saznao zasto. Njegova je supruga, gospoa Anita, voljela provoditi sate naslonjena na prozor koji je gledao u Pejacevievu, zagledana u daljinu. Pretpostavljam da je lutala u sjeanjima. Bila su to velika sjeanja. Gospoa Anita bila je cak miss Osijeka neke godine izmeu dva rata. Oh, da, koja dva? Na Balkanu treba biti precizniji. Dakle, izmeu prvog i drugog svjetskog rata. Kako se dogodilo da se uda za Hermana nikada nisam saznao. Tajni su putevi ljubavi. Herman je bio tih i povucen i nije isticao svoje zidovsko podrijetlo. Tek je menora u njegovoj sobi dostojanstveno govorila za sebe. Cijeli je zivot proveo u Osijeku. Cijeli zivot, a Zidov?, zapitat e odmah neki mudrac. Da, bilo je bas tako. Zivio je u mijesanom braku, sto je na pocetku rata bilo dovoljno. Obzirom da su imali veliku kuu skoro u centru grada, imali su kao stanara i jednog njemackog oficira. Ne znam koji je cin imao doticni gospodin, ali rijetke price kazu da je komandant bila ipak gospoa Anita. Tako je Herman proveo cijeli rat u Osijeku. Iz protesta zbog srdacnog odnosa gospoe Anite i spomenutog oficira, Herman je zauzeo poziciju u dvorisnoj zgradi ispred rasadnika. Nikada nije govorio o tim stvarima, ali kada bih ga pogledao u oci uvijek mi se cinilo da je u njima neka sjetna sjenka svega sto je prozivio. Tek jednom je prevalio preko usana. Cuvajte se zena, one mogu biti veliko zlo. Sprovod 1944. Ovo je jedna od rijetkih prica koje mi je Herman ispricao. Te 1944. ve su se vodile borbe na srijemskom frontu. Partizanima bas nije islo, ali uz kasniju rusku podrsku, stvari su se okretale na lose za Nijemce. Tako se dogodilo da je poginuo jedan njemacki general. Pretpostavljam da

14

nije bas bio iz prvog esalona, ali bio je general. I tu pocinje prica. Jednoga dana, ispred ve spomenute kue u Rokovoj br.6, zaustavlja se fijaker, a iz njega polako izlazi ni manje ni vise nego visoki njemacki oficir, pukovnik. Pozvoni i Herman otvori vrata. "Guten Tag Herr Oberst!", pozdravi na njemackom. Kada ovo pricam, uvijek pokusavam zamisliti koju brojku bi pokazivao tlakomjer i brojac pulsa da ga je Herman koji slucajem imao prikljucenog na sebi. "Sto mogu uciniti za vas?", izgovori Herman pristojno i jedino mogue pitanje. Pukovnik kratko i ustogljeno: "Poginuo je njemacki general, mozete li kao vrtlar aranzirati dostojan sprovod?" Herman osjeti kako mu se zemlja otvara pod nogama. Mislio je groznicavo: " Prezivio sam sve uzase do sada. A sada? Ako odbijem, mrtav sam. Ako prihvatim ubit e me ako me prepoznaju2. Na kraju se odluci i izgovori najtezu recenicu svoga zivota: "Gospodine pukovnice, ali ja sam Zidov!" Pukovnik nije ni trepnuo, samo suho uzvrati: "To vas nisam pitao, nego mozete li?" "Svakako mogu", odgovori Herman. Pukovnik se kruto vojnicki nakloni u znak pozdrava, okrene i ode u fijaker. Sprovod je bio drugi dan na Novogradskom, kako bi mi rekli Neustadtlerskom groblju. Herman je sve priredio, ali nije prisustvovao sprovodu, a ja sam bio toliko lijen da do danas nisam otkrio o kome se radilo. Bio je to jako kratak razgovor, komentirao sam slusajui ovu pricu dok smo sjedili pored Drave na Pampasu. Da, ali je svaka sekunda trajala nekoliko godina, a i posijedio sam od onda, kratko i sjetno je uzvratio Herman. Priznajem da sam vise puta u zivotu iskoristio ovu pricu. Kada bih se nasao u drustvu ljudi punih iskljucivosti nacionalizma i ako bih ikako uspio ovu pricu dovesti u kontekst razgovora, ispricao bih je. Sa iskljucivim ciljem da ih indirektno ponizim i da im ukazem na besmisao njihovog shvaanja. Obicno bih pricu zavrsavao rijecima. Bez obzira na vasa uvjerenja, nikada ne znate tko e vam napraviti vijenac za sprovod. Od sada e svaka cvjetati Herman je skoro do kraja svog zivota odlazio na trznicu da proda nesto od cvijea kojeg je uzgajao, a najvaznije su bile rasade ruza. Kao poznati stari vrtlar bio je osloboen trzne pristojbe. Toga danas vise nema. Naravno sezona njegova rada bila je uglavnom u proljee i jesen. Drustvo koje se skupljalo na Pampasu tako se znalo subotom dopodne okupiti i na trznici. Uvijek isti sastav. Marko poznati filatelista, vrtlar Sandor iz Triglavske, Herman i

ja. Svi zajedno stari oko 210 godina, a ja samo 30. Znao sam jedino kako sam ja upao u to drustvo, a za ostale sam uvijek otkrivao neku novu tajnu vezu iz proslosti. Herman je u mladosti radio kao drogerist kod Gobetzkog, u lokalu koji Osjecani kasnije pamte kao Jugoplastiku. Navodno je tu upoznao i gospou Anitu. Poslije nesretne i neocekivane smrti roditelja preuzeo je vrtlariju. Sandor mu nikako nije mogao oprostiti sto nije izuceni vrtlar. Jednom prilikom poslije dosta vina rekao je Marku i meni: "Ma nije on nikakav vrtlar, on je obicni giftmischer". To je pogrdni njemacki izraz za drogeriste i apotekare, a ustvari znaci trovac. To smo naravno prenijeli odmah Hermanu. Tako zabave nikada nije nedostajalo. Drustvo je njegovalo jedan kult cinizma i podbadanja, ali u granicama. Danas vise ne sreem takav nacin komuniciranja, jer ljudi redovito prijeu granicu izmeu podbadanja i uvreda. Raspolozeno drustvo naslo se tako jednog subotnjeg dopodneva na trznici. Hermanova klupa puna rasada ruza. Promet kao obicno slab. Odjednom pojavi se gospoa srednjih godina i raspituje se za rasade. Herman objasnjava da su penjacice, kakve su boje i tako redom. Gospoa je zadovoljna i kaze: "U redu, svia mi se, kupit u ih sve". Takva kupnja nije bas uobicajena i Herman se sav uzbudio. Poceo je lijepo pakovati u kutije i kada je sve izgledalo savrseno, gospoa upita: "Recite, a kada pocinju cvjetati?" Herman sav uzbuen radi dobrog posla posteno odgovori. "Iskreno da vam kazem, ove godine ne, ali nagodinu svakako". "E onda ih neu", kaze gospoa, okrene se i ode. Hermanov svijet se srusi u sekundi. Ljutito pogleda za gospoom koja je odlazila i izusti: "E od sada e svaka cvjetati i to odmah!" Pali smo s nogu od smijeha. To je postala izreka. Cim bi netko u drustvu tugovao za necim propustenim, nasao bi se netko da dobaci. "E od sada e svaka cvjetati i to odmah!" Prosetaj Prolazile su tako godine. Herman je bivao sve stariji. Ve je jedva dolazio do Drave sa svojim starim i skripavim pony biciklom. Na kraju vise nije mogao preko kamenja u Dravu. Tada bi me zamolio. "Polijte me Zdravko, ali dobro". Uzeo bih veliku plasticnu vreicu napunio vodom,

probusio jednu rupicu i polako mu sipao na glavu dok bi se voda slijevala po tijelu. Uzivao sam gledajui njegovo olaksanje. Jednom prilikom, polijevam ja tako Hermana, a prolazi neki covjek, ocigledno novi stanovnik naseg grada. Digne galamu na mene. "Kako mozete biti takav idiot i polijevati starog covjeka kao psa." Herman, koji je do kraja zadrzao svoju inteligenciju samo ga je hladno pogledao i rekao. "Prosetaj." Marko je iz te scene odmah napravio vic i jos dugo smo poslije toga zadirkivali Hermana kako je onaj dobro prosao da nije dobio i nogom u tur. Prozor u vjecnost Poslije me posao odveo u Zagreb. Radio sam na velikom projektu po cijeli dan. Vikend je ipak bio svetinja. Obavezno bih iskoristio priliku da posjetim Hermana. To je bilo kao pilula za smirenje. Tako jednog petka poslije napornog radnog dana i popodneva provedenog u Podravka - ekspresu, stignem u Osijek. Ve sam bio na izmaku snaga i usput navratim do Hermana. Nikoga u dvoristu. Polako proem do staklenika u donjem dvoristu. Ne znam da li ste bili nekada u stakleniku koji je ukopan u zemlju. Iznad zemlje tek natkrov od stakla. U takvom prostoru uvijek vlada neka ugodna vlaga ispunjena klorofilom, a zvuk se tesko odbija i nema akustike. Na kraju spazim Hermana u dnu staklenika. Jedva primjetan, gotovo da je postao jedno sa svojim biljkama. Priem blize. On me pozdravi bez da podigne glavu. Zanimalo me sto radi tako pazljivo i koncentrirano. U ruci je drzao malu drvenu pincetu kojom je hvatao male tek koji centimetar narasle pelargonije i presaivao ih u veu drvenu kutiju da tamo jos vise narastu. Cinilo se da ni ne dise. Vrlo bezvremenska scena, trenutak u vjecnosti. Covjek i biljka u tajnom duhovnom odnosu. Mislim da bi mu i Dalaj Lama pozavidio i vjerujem da sam u tom trenutku shvatio gdje je Herman nalazio mir kada mu je bilo najteze u zivotu. I danas kada mislim o njemu, najcese se sjetim te scene. Taj mir, jednostavnost i uvijek bistar duh bile su osobine na kojima sam mu stvarno zavidio. Zdravko Svetlici

Kako je Oskar postao Oskar

Osjecka zidovska obitelj Neuman stanovala je pocetkom 20. stoljea na uglu Desaticine i Kolodvorrske ulice. Ta zgrada se u poslijednjh 100 godina nije bitno promijenila i ostala je naravno na istom mjestu, jedino je ona sada na uglu Ulice hrv atske republike i Ulice Stjepana Radia. Promijenilo se narvno jos mnogo toga u okolini te kue. Nekada je pod prozirima obitelji Neuman klopotao konjski

15

tramvaj koji je od centra grada Kolodvorskom ulicom isao na kolodvor. Danas tom ulicom ponosno klizi osjecki tramvaj oblijepljen reklamama i opskrbljen citacima butri (za one manje upuene u tehnoloski napredak navodimo da je butra kratica od Bus Tramvaj i predstavlja novi i gotovo savrseni nacin naplate voznih karata poomou beskontaktnih "butri").

No prije vise od sto godina, kada je obitej Neuman ocekivala prinovu, nije bilo ni elektricnog tramvaja ni butri, a glavni pokretac svih zbivanja za putnike prema kolodvoru bio je konj Oskar. Prema nekim pouzdanim navodima osjeckih povjesnicara Oskar je bio prilicno trom konj i cesto bi zastao, da odmori umorne noge. U takvim bi ga prilikama kocijas i vozac tramvaja pozurivao pucketanjem bica i povicima: "Ajde Oskare, ajde Oskare!" Novi potomak obitelji Neuman pokazao je prve znakove dolaska na ovaj svijet u ranim jutarnjim satima. Odmah je pozvana primalja jer u to vrijeme zene su raale kod kue i samo uz pomo primalje. Suprotno pocetnim nagovjestajima o brzini dolaska novog clana porodice, porod se oduzio. Jutro je ve preslo u prije podne i s ulice je dopirala sve vea buka kola i prolaznika. Sve to je povremeno nadjacavao stropot konjskog tramvaja. Svi u kui su ve postali pomao nestrpljivi, a najvise se uzbuivala primalja, koja je gotovo pola dana ve bila u kui Neumnovih, a ocekivale su je toga dana jos i druge rodilje. Kada je njenom strpljenju dosao ve gotovo kraj, s ulice se zacuo poznati kocijasev povik: "Ajde Oskare!". Zabrinjenoj primalji je to dalo poticaj, da i ona uzvikne: "Ajde Oskare" i gle cuda, upravo tada na svijet je dosao

mali Neuman. Naravno da je dobio ime Oskar! Kasnije, kada je ve bio poznati kipar, Neuman je promijenio svoje prezime u Nemon. Svoje ime Oskar uope nije volio! Ne samo od prijatelja, ve i od zene i djece zahtijevao je da ga zovu jednostavno Nemon. Svojim kiparskim djelima Nemon je sirom svijeta proslavio svoje prezime, dok je za Osjecane dodatnu slavu steklo i njihovo vozilo na jednu konjsku snagu koje je vukao konj Oskar. Darko Fischer

NASE AKTIVNOSTI

Amadeja Pavlovi

pokrenula inicijativu za proglasenjem. U jednom jedinom trenutku svog zivota, s. Amadeja Pavlovi je, vidjevsi jednu uplasenu djevojcicu, odlucila staviti sve na kocku: svoj polozaj, svoj zivot. Taj jedan trenutak covjecnosti, ta milisekunda, donijela joj je i ovo priznanje. I moramo se zapitati sto je to u nama sto nas cini ljudima. Sto je to bilo u sestri Amadeji sto ju je ponukalo da preuzme toliki rizik? Instinkt za prezivljavanjem najmoniji je pokretac kod svakog zivog bia, a ipak ova ga je zena prevladala da bi spasila, njoj, nepoznatu osobu. Zdenka Bienenstock Grünbaum roena je 1930. godine. Zivjela je s roditeljima, sestrom, bakom i djedom u Osijeku. Kada je buknuo rat u travnju 1941. godine i proglasena Nezavisna Drzava Hrvatska, vrlo brzo doneseni su protuzidovski zakoni koji su ukljucivali nosenje zidovskih oznaka, zabrane kretanja po trgovima, nogostupima i javnim mjestima. Bile su tu i zabrane odlaska u kino, kazaliste i veinu trgovina, protjerivanje zidovskih ucenika iz skola, skupljanje kontribucije (ratnog doprinosa) meu Zidovima, a prema zahtjevima Drzave to je konkretno iznosilo 1000 kg zlata. Pocelo se spominjati i slanje Zidova u koncentracijske logore sto je ubrzo postala i praksa. Obitelj Bienenstock se, nastojei izbjei progon, odlucila

16

Sestra Amadeja Pavlovi bila je provincijalna poglavarica milosrdnih sestara Svetog Kriza u akovu. Roena je 1895. u Petrovaradinu, a svoj zivotni put zavrsila 1971. u akovu. No, jedna epizoda u njenom zivotu, jedan trenutak, uvrstava s. Amadeju u istaknutu grupu od 110 osoba iz hrvatske, odnosno 22.000 ljudi iz svijeta koji su ponijeli titulu Pravednika meu narodima. S. Amadeja spasila je od sigurne smrti jednu zidovsku djevojcicu, Zdenku Grünbaum, ro. Bienenstok, iz Osijeka koja je i

pokrstiti. Nastojei zastititi tu obitelj i djecu, Zdenku Bienenstock doveo je u samostan i predao majci Amadeji sveenik dr. Alfred Hollender i sam Zidov. No na zalost, svi clanovi Zdenkine obitelji ubijeni su unatoc tome sto su bili krsteni. Zdenka se spasila samo stoga sto su ju casne sestre skrivale od 1941. do 1945. godine. Odmah po dolasku u akovo 1941./42. Nijemci su uselili u samostansku skolsku zgradu a 1944. god. zauzeli su i jedan dio samostana. Meu njima je bio i bivsi susjed obitelji Bienenstock u Osijeku. Prijetila je opasnost da Zdenku prepozna. Tada je majka Amadeja sklonila Zdenku na ekonomiju "Josipovac" nedaleko akova, a kasnije u sestarsku bolnicu u Vukovaru. Sve radi osobne sigurnosti Zdenke Bienenstock. Nitko, pa ni najblize suucenice, nisu smjele znati da je Zdenka Zidovka. Ona je trajno bila pod osobnom zastitom casne majke Amadeje i bila je jako vezana za nju. Nakon rata iselila se u Izrael gdje je zasnovala obiteljs kojom je kasnije odselila u Ameriku. Spasena Zdenka Bienenstock Grünbaum danas i zivi s obitelji u Americi. Svi oni, svaki narastaj njihove obitelji, duguju zivot sestri Amadeji. Oni su zivi testament jednog velikog humanitarnog djela. Nagradu je primila sadasnja poglavarica samostana Franciska Molnar a urucio ju je Veleposlanik Republike Izrael u Hrvatskoj, Gosp. Shmuel Meirom. Na dodjeli su govorili Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi, pomoni biskup akovacko-

osjecki uro Hrani, gradonacelnik akova Ante Raspudi, zupan Osjecko-baranjski Kresimir Bubalo, te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac. Na kraju dogaanja Jan Beissman iz Osijeka zapalio je svijeu za 6 milijuna zrtava koncentracijskih logora. Izvedena je pjesma ,,Pravednik meu narodima" Heima Heffera u interpretaciji sestre Hijacinte Hoblaj, a Zbor gimnazije A.G. Matos izveo je pjesme ,,Slap" Dobrise Cesaria i ,,Nebesa silna pjevaju" Benedetta Marcella pod vodstvom Svjetlane Paljusevi. Damir Lajos

Velicina manjina

U Osijeku je, u organizaciji udruge Olimpijada kulture Osijek, 10. svibnja, u Sportskoj dvorani Zrinjevac odrzana manifestacija "Velicina manjina". Udruga Olimpijada kulture Osijek osnovana je s ciljem organiziranja Olimpijade kulture - 2012.g., prve u svjetskim razmjerima i to u Hrvatskoj, u Osijeku (a nadamo se i brojnih slijedeih, svake cetiri godine). Projekt je intelektualno vlasnistvo slikara Petra Pierra Weisza koji je i predsjednik udruge. Zbog manjka prostora za kulturne dogaaje tog intenziteta i nedovoljnih smjestajnih kapaciteta Osijeka, dio odvijanja Olimpijade preselit emo u Pecuh (Maarska), Novi Sad (Srbija) i Tuzlu (BIH) koja je tek u pregovorima. Pripremne godine do Olimpijade (2009.-2011.) iskoristit emo za afirmaciju Osijeka kao svojevrsnog kulturnog centra organiziranjem raznih kulturnih dogaaja i dovoenjem umjetnika svih profila iz cijelog svijeta. Upravo zato smo organizirali i ovaj dogaaj. Naime, zeljeli smo pokazati koje bogatstvo raznih kultura zivi na ovom, relativno malom prostoru. Kao izvoaci nastupili su svi predstavnici nacionalnih manjina s podrucja Zupanije i to kratkim programom predstavivsi dio kulture svoje maticne zemlje.

17

Na taj je nacin vecer bila obogaena raznovrsnosu od izgovorene ili otpjevane rijeci, instrumentalnih nastupa samostalno ili u sastavu, do nastupa plesnih skupina. Zamisljeno je bilo da izvoaci (manjine) nastupe abecednim redoslijedom, sto smo i ostvarili uz mali izuzetak. Posljednji su trebali nastupiti zidovski predstavnici, odnosno gospodin Darko Fischer s predstavljanjem knjige Stradanja i pamenja. Kako bismo izbjegli, cinilo nam se, vjerojatni gradacijski pad programa, zamolili smo ucesnike da se Zidovska opina, umjesto posljednja (13.), predstavi kao 9. izvoac. Dogovoreno - ucinjeno. Ali sasvim nepotrebno. Gospodin Fischer je uspio energijom i duhovitosu, poput Kishona ispuniti i pozornicu i dvoranu. Nastupili su: Albanci: KUD Shkendia iz Zagreba s plesnom tockom Shota i Velecasni Frok Zefi, s kratkim predstavljanjem albanske kulture Austrijanci: glazbenim predstavljanjem (Lili Marlen, Poziv na ples, Edelweiss, Tirolska polka) na klavijaturi u izvedbi Mihaele Wolhmut, mentor Mirjana Spoljari Bosnjaci: Zejna Ribo izgovorila je stihove, a Ibrahim Musli otpjevao Ilahiju, poboznu pjesmu, na hrvatskom

jeziku Crnogorci: Predstavili su se recitacijama u izvedbi glumice Anite Smit (Zvono Ivanovo i Montenegro) i Zlatane Stajer (Hoe li snovi umrijeti sa mnom, Poljubac) Maari: mjesoviti pjevacki zbor KUD-a Nepkor iz Osijeka, pod vodstvom Marije Kimpf - Veres izveo je svatovske pjesme iz Baranje Makedonci: Kulturno drustvo Braa Miladinovci iz Osijeka izvelo je dvije tocke. Pjevacka skupina Vardarki, dirigent Zivko Barbutov, izvela je splet makedonskih pjesama, a folklorna skupina Mali tanec, voditeljica Slaanja Bosnjakovi pokazali je plesno umijee u nastupu pod nazivom Pirinsko cvee Nijemci: nastup zbora Njemacke zajednice Brevis Donau, dirigent Antoaneta Radocaj - Jerkovi Romi: 12 plesaca raznih dobnih skupina i 4 glazbenika Romskog KUD-a Darda izveli su ples Romski logovac, koreograf i voditelj Jovica Radosavljevi Rusini i Ukrajinci: tamburaski sastav KPD-a Rusina i Ukrajinaca iz Osijeka, uz KUD Osif Kostelnik iz Vukovara - izveli su Vjenci rusinsko ukrajinskih pjesma i plesova Slovenci: slovenski KUD Stanko Vraz iz Osijeka, predstavio je dio svoje kulture uz recitaciju Metulj, Zarko

Milinovic slovensku pjesmu na akusticnoj gitari u izvedbi Sabine Kozelj Horvat Slovaci: Matica Slovacka Osijek predstavila se izvornim slovackim pjesmama u izvedbi pjevacke grupe i pratnju Tamburaske skole Batorek. Srbi: Igre i pjesme iz Srijema izvelo je 20 plesaca i 4 clana orkestra SKUD-a Sveti Sava iz Tenja, koreografija i umjetnicko rukovodstvo Milan Cvijanovi Zidovi: iz knjige Stradanja i pamenja, govorio je Darko Fischer Najvise pljeska odusevljene publike osvojila su djeca plesnih skupina Roma i Makedonaca, no, nijedna tocka nije publiku ostavila ravnodusnom. Nadamo se da e ovo biti samo prvi, gotovo potpuni prikaz brojnih kulturnih bastina koje tako tiho i samozatajno bogate zivot ovog prostora. Premda je na kraju obeao da slijedei put nee nastupiti on ve plesna skupina iz Zidovske opine, ovim putem porucujemo gospodinu Fischeru, da je uvijek dobro dosao gost. Jasminka Paunovi

Aktivnosti Zidovske opine Osijek

4.12.2008. U Beceju odrzan seminar na kojem su ucestvovala nasa djeca 21.12.2008. Nasa djeca odlaze na proslavu Hanuke u Novi Sad 28.12.2008. Proslava Hanuke u nasim prostorijama 27.1.2009. Na Dan osloboenja logora Auschwitza prikazan film "Da se ne zaboravi" Otta Konsteina 1.2. 2009. Odlazimo na tradicionalni "SOLET" u Novi Sad 4.3. 2009. Na poziv Jevrejske opine Subotice odlazimo na proslavu Purima 21.3.2009. Odrzana redovna godisnja skupstina nase Opine 23.3.2009. Proglasenju sestre Amadeje Pavlovi iz akova pravednicom prisustvovali nasi clanovi Damir Lajos, Darko Fischer i Dragutin Kohn 29.3.2009. Odrzano je ve tradicionalno druzenje pred Pesah u bizovackom hotelu. Dosli su gosti Beograda, Nisa, Panceva, Subotice, Novoga Sada, Sombora, Sarajeva, Banja Luke, Zenice, Zagreba i, po prvi puta, gosti iz Maarske iz mjesta Hodmezovasarhely. Nastupila je djecja grupa KUD-a Bizovac i nasa plesna grupe "Haverim sel Izrael" koje su odusevile sve prisutne 21.4.2009. Komemoracija povodom Jom ha-Shoa , polozeni su vijenci Zupanije, grada Osijeka. i nase Opine na spomenik "Majke i dijete". Poslije je uslijedio odlazak na mjesto sabirnog logora kod Tenje gdje je odana pocast stradalima. Gradonacelnik Osijeka Anto api i predstavnici nase Opine polozili su spomen kamen. 10.5.2009. Odrzana priredba "Velicina manjina" u Osijeku. Nas predstavnik Darko Fischer predstavio je knjigu Zidovi Osijeka.

Kohn Dragutin

18

DOZIVLJAJI NASE DJECE

Djecji seminar u Beceju

U cetvrtak, 04.12.2008., tocno u podne, okupili smo se ispred ZOO kako bi smo svi zajedno krenuli za Becej. Na veselo putovanje krenulo je nas devetero. Iako je tog dana padala kisa, nismo joj dopustili da nam pokvari raspolozenje. Kad smo se ukrcali u kombi, nadali smo se da e kisa prestati. Ali ona je i dalje padala. I to sve jace i jace.... Sve je bilo u najboljem redu dok nismo presli granicu i poceli lutati Srbijom. Zahvaljui mjestima u kojima nema putokaza uspjeli smo se cak dva puta izgubiti. Kisa i dalje nije prestajala. Uspjeli smo zaustaviti nekoliko ljudi kako bismo ih upitali za put, a svi su nas uputili «ravno pa levo». Lutajui tako, stigosmo do kraja ulice. Na nama je bilo da odlucimo: hoemo li lijevo pa u Novi Sad ili desno pa u Novi Sad. Shvativsi da svi putevi vode u Novi Sad odlucili smo se uputiti lijevo. I odjednom, gle cuda, naisli smo na putokaz koji nas je odveo ravno u Becej. No, tu i dalje nije bio kraj naseg putovanja. Sada smo trebali pronai nas hotel. I budui da nam je svima bilo dosta lutanja odlucimo se opet zaustaviti i upitati nekoga za pravi put. A onda smo nase lutanje priveli kraju. Napokon smo ugledali hotel i sretni i pomalo umorni od lutanja ostavili smo stvari u sobama i krenuli na rucak. Poslije toga imali smo program na kojem smo se svi meusobno upoznali, iako se veina ljudi zna od prije. Zanimljiv program, vesele radionice i mastovite igre osmislile su nase voditeljice Mina i Nives koje su ulozile veliki trud kako bi nam, ta cetiri dana, koja smo proveli na seminaru, ucinile sto zabavnijima. Svaki dan imali smo razne radionice i ludo se zabavljali. Svi emo sigurno zapamtiti igu «cuvaj butru» koja nam se toliko svidjela da smo ju igrali kad god smo imali slobodnog vremena ( a imali smo ga puno). Posebno lijep program imali smo u petak, za Sabat kada smo se svi zajedno okupili u sali, pjevali razne pjesme, pricali o tome kako mi slavimo i o nasem prvom Sabatu sto se meni osobno najvise svidjelo. Onim najmlaima je zasigurno najbolje bilo na kupanju. Tako je kroz zabavu vrijeme jako brzo proletjelo i osvanula je nedjelja. Poslije dorucka smo spremili stvari, jos se malo druzili, igrali gore navedenu igru, a na kraju smo se pozdravili s prijateljima i krenuli svatko svojim putem u nadi da emo se uskoro opet vidjeti na iduem seminaru. Marija Cer-Krnjai

Purim u Subotici

Taj dan smo svi jako zeljno iscekivali i napokon je dosao. Svi smo bili jako uzbueni zbog puno razloga. Vidjet emo prijatelje sa seminara i prethodnih okupljanja. Bili smo presretni. Oko 15.30 h autobus nas je cekao ispred ZOO. Kada smo se svi "ukrcali" u autobus vozac je krenuo tocno u 16 h. Na svu sreu nitko nije kasnio. Putovali smo oko 3 sata, ali se to nama uope nije cinilo puno. Pricali smo i salili se. Bilo je super. Kada smo napokon dosli u Suboticu, svi smo velikom brzinom izasli iz autobusa. Bili smo jako zeljni svojih prijatelja koje, nazalost, vidimo samo nekoliko puta godisnje. Kada smo usli u Jevrejsku opstinu Subotica, pozdravili smo se s Rahelom i Nikolom. Nismo ih dugo vidjeli pa smo bili zbilja sretni sto ih vidimo. Znali smo da se nakon predstave mozemo napricati o novim dogaajima koji su se dogaali od kada smo se zadnji put vidjeli ili culi. Smjestili smo se u dvoranu za sastanke i predsjednik Jevrejske opstine Subotica je odrzao kratak govor o Purimu. Dosao je taj trenutak. Vrijeme je za nas nastup. To nam je bilo prvi put da glumimo ovu predstavu pred veim brojem ljudi. Ja sam imala veliku tremu, ali me brzo prosla. Predstava je o pet keri koje su se trebale maskirati i

19

provesti Purim kod kue sa svojom majkom koja im je tako naredila. Meutim, one su imale drugi plan: htjele su ii u kino. Jednoj od keri je sinula ideja da svaka ker zamoli svoju prijateljicu da ju zamjeni, tj. odglumi nju na nekoliko sati jer bi ionako bile sve maskirane i majka ne bi nista opazila. No u tom savrsenom planu se pojavio problem. Sve su pitale istu osobu. Samo - ni to ih nije sprijecilo da odu u kino. Njih pet je mijenjala jedna osoba, a one su

mirne savjesti otisle. Mozete samo zamisliti kako je bilo glumiti pet osoba odjednom. Strasno, ali ipak izvedivo ( barem u predstavi). Dok su kerke uzivale u kinu, njihova prijateljica se mucila glumei njih pred majkom. Majka je na kraju zamolila "kerke" da izau iz sobe da ih slika sve zajedno. No, izasla je samo Rebecca i priznala sve. Majka je bila sokirana i nije mogla vjerovati da su kerke sposobne za tako nesto. Nakon sto je zavrsio film, kerke su se tiho, suljajui se, vraale u kuu. Majka je samo upalila svjetlo i mirno ih pitala gdje su bile i kako su mogle to napraviti. Popricala je s kerkama i one su obeale da tako nesto nikada vise ne e ponoviti.

Nakon predstave smo jeli i otisli se setati gradom. Bilo je super. Rahela i Nikola su nam pokazali mnogo zanimljivih trgovina i znamenitosti (trgova,kipova..). Bilo je jako lijepo, ali sve lijepo brzo zavrsi. Tako je doslo vrijeme da idemo kui. Oprostili smo se s prijateljima i krenuli u autobus. Bili smo zalosni jer smo bili tako kratko, ali i sretni jer smo bar nakratko vidjeli svoje prijatelje koje ne vimo jako cesto. Ja zbilja volim ovakva okupljanja za blagdane i mislim da bismo ih cesto trebali imati. Inga Desanci

Proslava Purima u Subotici

zamolile istu prijateljicu da ih odglumi, kako ja ne bih nista posumnjala. No, ipak, na kraju se sve otkrije. Mislim da je predstava prilicno dobro prosla i da smo svi svoje uloge dobro odglumili. Iako smo imali veliku tremu na pocetku, svi smo se vrlo dobro snasli. Nakon programa mogli smo birati hoemo li ostati u Opini ili otii u setnju. A, naravno, mi smo izabrale setnju. Marija, Ana-Marija, Rahela, Nikola i ja otisli smo vecerati negdje u grad, iako je bila vecera i u Opini. Htjeli smo se malo druziti, jer ipak, nismo vidjele Rahelu i Nikolu jos od Limuda i ovo nam je bila savrsena prilika da se napricamo i da se opet prisjetimo svih lijepih trenutaka iz Pirovca, Sarajeva i naravno s Limuda. Iako sam na kraju veceri bila uzasno umorna i samo razmisljala o svom toplom i mekanom krevetu, provela sam prelijepo poslijepodne. Lijepo je otputovati negdje za blagdane i vidjeti prijatelje koje vidim samo nekoliko puta godisnje i s njima se prisjetiti divnih trenutaka koje smo proveli zajedno. I zbog toga se veselim slijedeem okupljanju. Lea Kasabasi

Dosao je i taj dan. Odlazak u Suboticu. Svi smo ga zeljno iscekivali. Tada smo prvi put odglumili nasu predstavu "Antipurim". Mogla bih to nazvati nasom malom premijerom. Ja sam glumila mamu, a Maja, Inga, Emma, Sara i Marija moje keri. Radnja se odvija vecer uoci Purima. Svi smo se trebali maskirati i provest pravu obiteljsku vecer. No, moje keri su imale druge planove. Htjele su otii u kino i zabaviti se, ali sam im ja (mama) to zabranila. One nisu poslusale i otisle su same. Sve su

Purim

Ove godine Purim nismo proveli u Osijeku, nego smo ga slavili u Subotici sa starim i novim prijateljima. No ove godine nismo imali plesni nastup, niti smo pricali pricu o Esteri, nego smo glumili u igrokazu o Lei i njezinih pet keri. Bilo je zabavno i svima se svidio igrokaz, samo sto se nije najbolje cuo... mogli smo biti malo glasniji... Poslije igrokaza se slavilo ­ jelo, plesalo razne plesove i jednom rijecju zabavljalo. Bilo je odlicno, samo sto je prekratko trajalo... nadam se da e i idue godine biti jednako dobro ili cak jos i bolje. Rebecca Beissmann

20

Machol Hungaria 2009

Svake godine krajem travnja ili pocetkom svibnja odrzava se veliki plesni seminar u Szarvasu, Maarska, na kojem clanovi nase plesne grupe cesto sudjeluju. Ove godine bio je 11. po redu plesni seminar ,,Machol Hungaria". Na seminar mogu pristupiti osobe gotovo svih dobnih skupina. Program se sastoji od radionica za pocetnike i one napredne. Radionice nam drze koreografi izraelskog folklora i modernih plesova. Ove godine imali smo cetiri koreografa iz Izraela i koreografkinju iz Meksika. Seminar traje 6 dana i noi te je svaki dan ispunjen raznim plesnim radionicama koje organiziraju svaki koreograf na svoj nacin. Osim dobre zabave i druzenja, seminar je prije svega namijenjen za prikupljanje novih materijala, ucenje najnovijih plesova poznatih koreografa, poznanstva s raznim ljudima, te mogue daljnje suradnje i novih projekata. Ove godine sam ja imala cast pristupiti seminaru i prikupiti sto vise novih materijala za nasu plesnu skupinu, sto emo vam sa zadovoljstvom predstaviti na proslavi nekog praznika. Na seminaru se sastaju ljudi iz cijeloga svijeta, tako da je dobar provod zajamcen. Ovo je druga godina za redom da se uz plesni seminar odrzava i meunarodno natjecanje u malom nogometu ciji su ucesnici takoer smjesteni u kampu. Svaka od 6 veceri u kampu imala je drugaciju tematiku tako da smo poslije napornih radionica imali zabave, kao Purim u zooloskom vrtu, marokansko vjencanje, 100 godina TelAviva, te Grcka vecer na kojoj smo imali pravi grcki bend i plesace koji su nam predstavili svoje tradicionalne plesove i obicaje. Za svaku zabavu pobrinuli su se organizatori i koreografi. Nakon zabave plese se do ranih jutarnjih sati. U petak smo svi zajedno docekali Sabat, a u subotu ga ispratili prekrasnim obicajem koji ponavljamo iz godine u godinu. Naime, obicaj je da svaki ucesnik na balon napise svoju zelju i svi zajedno pustimo balone u nebo da nam se zelje ostvare. Zadnju vecer imali smo talent show, na kojem ucesnici imaju priliku pokazati neku plesnu tocku, igrokaz ili slicno. Vidjeli smo svasta: od trbusnog i irskog plesa, do hip-hop koreografija, karate skeceva do baleta koji su izvodili koreografi. Nakon talent showa slijedi zavrsni plesni maraton koji traje cijelu no. Poslije maratona slijedi oprastanje, pakiranje i odlazak koji svima najteze pada. Vrlo je tesko na papir prenijeti osjeaje i emocije koje me vezu uz taj plesni seminar, ali potrudila sam se da vam sve sto blize prenesem. Iskustvo je nezaboravno i prekrasno tako da s nestrpljenjem cekamo slijedeu godinu da se svi ponovno sastanemo, plesemo, druzimo, izvodimo skeceve i najbitnije od svega - naucimo nesto novo i prenesemo dalje na svoje plesne grupe. Maja Simi

Maraton u Novom Sadu

Jos od 2004. godine svake godine, pa tako i ove, sudjelujemo na plesnom maratonu u Novom Sadu. Maraton se odrzava dva puta godisnje, na pocetku i na kraju godine i traje 2 dana. Organizira ga plesna grupa ,,Ma´ayan". Sudjeluju plesaci iz raznih zemalja: Srbije, Hrvatske, Maarske, Bugarske, Francuske, Njemacke... Na plesnom maratonu se sklapaju divna prijateljstva i plesu se, naravno, izraelski plesovi. Svaki put naucimo i nekoliko novih plesova koji nam pomognu u pravljenju novih koreografija. Ne morate biti profesionalni plesaci da biste sudjelovali na ovom maratonu, treba vam samo volja i zelja za plesom. Svaki puta se sve vise radujemo slijedeem plesnom susretu. Mislim da je ovaj maraton jedno jako lijepo iskustvo i drago mi je sto imamo priliku sudjelovati na jednom takvom okupljanju. Tena Uglik

21

Kako je bilo u Gardalandu

U 9 sati ujutro stigli smo pred parkiraliste Gardalanda. Dosli smo tocno na otvorenje pa smo culi himne Gardalanda i Italije, te vidjeli maskotu Gardalanda. Ulazei unutra divili smo se predivnim "slikama" izraenim od zivice i biljaka. Hortikultura je prekrasna! Pogledavsi sve te ljepote usli smo u dio sa spravama i prvo sto smo vidjeli bio je Blue Tornado na koji smo bas svi htjeli ii. Lea i ja, koje smo prvi puta u Gardalandu, nismo znale sto nas ceka pa smo bile malo uplasene oko vezanja; bilo nas je strah da nam se ne bi nesto dogodilo. No, bez obzira na nas strah bilo nam je odlicno te smo htjele ii ponovno. Poslije Blue Tornada nista nam vise nije bilo strasno pa smo se odlucili za Mamuta. To su mali vagoncii koji voze jako brzo, ali i to nam je bilo super te smo kasnije opet isli na njega. Bili smo zeljni adrenalina te smo otisli metara i naglo spusta velikom brzinom. Kada smo sisli s nje, Strahinja je potpuno pozelenio i Nives se jako uplasila, ali mu je odmah bilo bolje. I tako smo mi nastavili nas put po Gardalandu. Prosli smo i kroz tzv. kaubojsko selo u kojem smo se slikali. Zatim smo usli u vlak smrti ili Magic Mountain koji vrti u kruznom obliku naopako te Seqoju koja te cijelo vrijeme vozi naopako. Ni to nam nije bilo dovoljno adrenalina pa smo otisli na veliku ljuljacku. To je meni bilo najstrasnije. Jedva sam cekala da zavrsi jer mi je ve bilo pomalo dosta. Poslije toga smo napravili malu na slobodni pad. Ta sprava dize na visinu od tridesetak Emma Stern i Magic house te pogledali show s dupinima. Otisli smo i na Rapid ( rafting s vulkanom), bili smo na Colorado boat (malim camcima u kojima smo se dobro skvasili), je proletjelo. Ve je bilo vrijeme da uemo u autobus. S tugom smo se pozdravili s Gardalandom. 4 D kinima, Tungi (dzungli) i jos mnogocemu. Vrijeme

pauzu, otisli kupiti razglednice i pojeli sladoled. Svi smo jedva docekali da poslije svega ovoga odemo na Atlantidu da doemo na red, ali se isplatilo. Zatim smo posjetili jos veliki vodeni camac poznat u filmovima. Dugo smo cekali

Napokon je dosao i taj dan. U 22 h, u petak, 8. svibnja krenuli smo u najlui zabavni park u Italiji - Gardaland. otvori. Parkirali smo i nas vodic Davor Skari je otisao kupiti ulaznice. Onda smo napokon usli. Prvo smo otisli na Blue Tornado da nas malo razdrma. Kad je prosao Blue Tornado sve ostalo je bilo ,,piece of cake". Uslijedili su Mammut i Space Vertigo (nama poznatiji kao slobodni pad). E kad smo otisli na ta tri ,,opaka" adrenalina, malo smo Ujutro smo dosli u Gardaland i pricekali da se parking

je bio mali odmor, ali sto bi Gardaland bio bez adrenalina. Normalno - nista. Obisli smo jos jedan roller-coaster ( vlak smrti) Magic Mountain. Mislim da to poslije Blue Tornada Boat. Malo vode nikome nije skodilo. Bili smo dobrano mokri. Colorado prosao, a mi se razdvojili. Nas cetvorica muskih smo otisli na Sekvoju; roller-coaster koji te malo okrene naglavacke i vrati nazad i to tako tri puta. Cure su se otisle zavrtjeti na Top Spin; ludu ljuljacku. Ti adrenalini su nas stvarno umorili. Odmorili smo se i nastavili. Otisli smo u ,,kino" pogledati 4D avanturu. Pomalo je bilo

22

nije nista. Poslije Magic Mountaina smo otisli na Colorado

pricekali da se drugi dio parka otvori. Pojeli smo sendvice i krenuli dalje. Uslijedio je Time Voyagers - 3D avantura. To

zastrasujue. Zavrsila 4D avantura, a mi u Magic House, ludu magicnu kuu. Onda smo otisli na Atlantidu. Novi vodeni adrenalin. Kad je Atlantida zavrsila, opet smo se nakratko razdvojili. Jedna grupa na Blue Tornado, druga na show s delfinima. Poslije svih tih stvari poceli smo ih ponavljati. Isli smo na Mammuta, Atlantidu, dvaput na Jungle Rapids i dvaput na Magic Mountain. Zatvorio se Gardaland, a mi otisli u hotel. Prespavali smo i ujutro otisli

u ZOO vrt i u Safari park. Gardaland je bio bolji, bez obzira na kolicinu predivnih zivotinja koje smo vidjeli. Ali nema veze. Razgledali smo Veronu, bezuspjesno trazili sinagogu,

vidjeli Danteov spomenik i Julijinu kuu. Poslije smo otisli u McDonalds i krenuli kui. Dosli smo kui u ponedjeljak u 4 h ujutro i tako je ovo prekrasno putovanje zavrsilo. Ian Beissmann

druzina zaputila se u Gardaland.Putovali smo autobusom Putovanje je bilo dugo i naporno. Putovali smo 11 h.

U petak navecer, 08.svibnja 2009. mala, ali vesela

I tako redom smo obilazili sve sto Gardaland pruza. Kada je doslo 18 h, morali smo se zaputiti prema izlazu. To smo svi teska srca i ucinili. Dosli smo u autobus, smjestili se i krenuli u hotel. Sutradan smo isli u Zoo vrt, na safari i u Veronu. Nakon toga smo krenuli put Osijeka. To je bio nas put u Gardaland, kratak i naporan, ali super! Strahinja Krnjai

preko Slovenije u Italiju, tocnije u Veronu i u Gardaland. Kada smo ujutro stigli pred Gardaland, morali smo sacekati otvaranje. Svi su bili uzbueni, kao i ja. Kada smo usli, uparkirali bus i kupili karte, mogli smo ui u sam zabavni park. Svi smo se htjeli provesti na najboljoj atrakciji Gardalanda - blue tornadu. To smo i ucinili. Nakon blue tornada smo se zaputili na mammuta.

Da bismo krenuli na ekskurziju, trebali smo doi na kolodvor u petak u 22 h. Stali smo u Vinkovcima da pokupimo dvije obitelji. Putovali smo 11 sati. Slijedee jutro u 9:00 h smo dosli u Gardaland. Na otvaranju su se neki ljudi obukli u likove iz Gardalanda. Plesali su, pjevali i podigli atmosferu. Usli smo u Gardaland. Na svemu je bilo i ponesto zastrasujue. Strasno i dobro. Kada nam je smo prespavali. Drugi dan smo otisli u ZOO vrt i u Safari park. Kada je to sve zavrsilo, uputili smo se u Veronu. U Veroni smo isteklo vrijeme za Gardaland, krenuli smo do hotela. Tamo

pogledali neke znamenitosti. Najvise mi se svidjela Julijina kua i njen spomenik. Trazili smo sinagogu jer smo znali da postoji u Veroni, ali je nismo nasli. Imali smo cak i sliku, ali nam nitko nije znao rei gdje se nalazi. Gladni i umorni, Stigli smo u 4:00 h ujutro u ponedjeljak. I tako je zavrsilo nase putovanje! Nadam se da emo cese ii na ekskurziju. Bilo je predobro! Sara Beissmann

pronasli smo McDonalds. Nakon toga smo krenuli kui.

Moj dozivljaj Sarajeva

pocela sam odbrojavati dane do polaska. Dosao je i 21. ceste" veze izmeu Osijeka i Sarajeva) i nakon, ne tako prekrasan, a jos kad se kasnije okupilo drustvo i kad su pocela predavanja, bilo je jos bolje. Sve je bilo savrseno. Hrana, hotel, predavaci, program... Iako je kisa padala Marija Cer- Krnjai Kada sam saznala da se odrzava seminar u Sarajevu, sva cetiri dana, nije nas sprijecila da se super zabavimo i provedemo! na tako dobrom seminaru za koji se nadam da e se uskoro ponoviti! Svaka cast organizatorima i Jevrejskoj opstini Sarajevo

sijecnja ( morali smo krenuti dan ranije zbog ,,dobre i dugih sest sati, stizemo na odrediste. Grad je sam po sebi

23

VEDRE STRANICE

Iz zidovske kuhinje

Juha od sparoga Sastojci: 50 dag sparoga, 6 zlicica maslinovog ulja, 5 dag brasna, 5 dag razenog kruha, persin, sol, papar, zacinsko povre Sparoge operemo i odvojimo glave tako da sparogu primimo za oba kraja i prelomimo. Gornji kraj ili glava je meksi i jestiv, dok je donji tvrd i koristi se za pripremu temeljca. Temeljac se priprema vrlo jednostavno, tako da stabljike kuhamo u litri vode oko 20 minuta i lagano zacinimo. U drugoj posudi poprzimo brasno na maslinovom ulju do zlatnozute boje te uz konstantno mijesanje dodajemo procijeeni temeljac. Glave sparoga prethodno izlomimo na komadie 2 do 3 cm duljine te stavimo u juhu da se kuhaju dok ne omeksaju. Juhu mozemo zaciniti i povezati vrhnjem po zelji. Razeni kruh ili kruh koji nam je ostao od jucerasnjeg dana narezemo na kockice te poprzimo na ulju i dodamo kosanog persina. Tako spremne dodamo juhi pri posluzivanju. Izraelska salata Sastojci: 3 vee mrkvice, 2 zelene paprike, 1 glavica crvenog luka, 1 rajcica, maslinovo ulje i persinov list Izrezati mrkvicu na tanke rezance, isto tako i ostalo povre, zaciniti po zelji i posluziti hladno. Yaffa pile na izraelski nacin Sastojci: 1 svjeze pile tezine 1 do 1,2 kg, 1 dl bijelog vina, dosta sjeckanog persina, korica od 1 narance, sok od ½ limuna,1 kg krumpira, maslinovo ulje Piletinu oprati, posusiti, namazati s dosta soli, papra, sjeckanim persinom i narancinom koricom. Krumpir oprati, isjei na deblje komade (ne guliti) i zajedno staviti u posudu s piletom, preliti bijelim vinom, maslinovim uljem i limunovim sokom.Neka se pece dok ne porumeni. Servirati sa salatom ili kuhanim mahunama. Suhe sljive punjene sirom Sastojci: 15 do 20 veih suhih sljiva, 300 gr krem sira, 100 gr kiselog vrhnja , cimet ili vanilija Sljive oprati u toploj vodi i izvaditi kostice te ih posusiti. Svaku polovicu sljive puniti s nadjevom i stavljati u korpice za kolace. Nadjev: izmijesati sir i kiselo vrhnje s dodatkom malo cimeta ili vanilije. Ostaviti da se ohladi u hladnjaku oko 2 sata. Ovim nadjevom mogu se puniti i suhe kajsije. Gordana Cer - Krnjai

24

(Izabrao D. Fischer)

Odvjetnicki pripravnik Mladi Goldner nakon zavrsenog pravnog fakulteta zaposlio se u ocevom renomiranom odvjetnickom uredu. Nakon mjesec dana izvjestava on oca: "Znas, oce, ja sam za samo 10 dana rijesio onu parnicu koju si ti vodio 10 godina!" "A sto ti mislis, Arone", odgovori mu stari Goldner, "od cega sam ja plaao tvoje skolovanje?" Molitva za konja Mordehaj odlazi na konjske trke i primijeti da rabin cesto dobiva na kladionici. Primijeti takoer da prije utrke rabin odlazi u konjusnicu, pomoli se uz konja na kojeg se kladi i taj konj pobijedi. Mordehaj prelista molitvenik i donese sudbonosnu odluku: proda kuu, automobil i dionice te sav novac ulozi na konja uz kojega se prethodno pomolio. Trka zapocne i Mordehaj sa zadovoljstvom zapazi kako njegov konj vodi utrku. No, na Mordehajevo zaprepastenje, sto metara pred ciljem njegov se konj saplete, padne i ugine. Sav ocajan, Mordehaj prije no sto e si prosvirati glavu, ode do rabina kako bi saznao u cemu je tajna. "Ti bi, Mordehaju, ipak trebao znati", rekao mu je rabin, "da za konja trebas moliti brohu, a ne kadis!" Novi automobil Klein je kupio novi automobil i odlazi do svog ortodoksnog rabina: "Rabi, molim te brohu za moj novi Cadilac". "Zaboga, Klein, pa sta si zamisljas, to je nemogue", odgovori mu rabin. Klein odlazi do konzervativnog rabina i ponovi molbu te ponudi rabinu i honorar od 500 dolara. No, i ovaj rabin ga odbije. Uporni Klein odlazi do liberalnog rabina i za istu uslugu ponudi mu 1000 dolara. Rabin se u pocetku koleba, no, ipak popusti, ali kaze: "Dobro Klein, napravit u ti ovo, samo, molim te, reci mi sto je to broha?"

Zidovske sale

Prenosimo iz drugih medija

(Preneseno s www.osijek031.com)

25

26

Information

28 pages

Find more like this

Report File (DMCA)

Our content is added by our users. We aim to remove reported files within 1 working day. Please use this link to notify us:

Report this file as copyright or inappropriate

351009


You might also be interested in

BETA